U srcu Istanbula, u jednoj od najznačajnijih verskih proslava u poslednjim decenijama, sirijska pravoslavna zajednica obeležila je Božić u crkvi koja je simbol verske slobode i pomirenja prošlosti i sadašnjosti Turske.
U Istanbulu, 25. decembra 2024. godine, vernici i posmatrači iz celog sveta svedočili su istorijskom trenutku – prvoj božićnoj liturgiji u hramu Mor Efrem, prvoj pravoslavnoj crkvi izgrađenoj u Turskoj u poslednjih gotovo vek i po.
Ova svetinja, smeštena u istanbulskom naselju Bakirkoj, nije samo graditeljski poduhvat, već duboko duhovno otkrovenje, svetionik nade i simbol verske slobode u zemlji čije je društvo, kroz istoriju, bilo oblikovano složenim odnosima među različitim etničkim i verskim zajednicama.
Iako Turska s ponosom čuva mnoštvo drevnih pravoslavnih hramova, poput Aje Sofije (koja je pretvorena u džamiju) i manastira Sumela, koji su izgrađeni u vreme Vizantijskog carstva i pre oslobođenja modernog turskog identiteta, Mor Efrem nosi specifičan značaj. Ovo je prva pravoslavna crkva koja je izgrađena od temelja u savremenoj Turskoj, u periodu kada je izgradnja novih verskih objekata za hrišćanske manjine bila gotovo nezamisliva.
Oguz Yeter / AFP / Profimedia
Ova svetinja, koja je završena 2023. godine i otvorena uz prisustvo predsednika Redžepa Tajipa Erdoana, nudi novi prostor za sirijsku pravoslavnu zajednicu koja broji oko 20.000 vernika u Istanbulu. Pre izgradnje Mor Efrem crkve, članovi ove zajednice bili su prinuđeni da koriste druge hrišćanske bogomolje za svoje obrede, što nije moglo u potpunosti zadovoljiti njihove potrebe zbog sve većeg broja vernika.
Gradnja ove crkve predstavlja čin prepoznavanja specifičnih verskih prava, ali i pomirenja prošlosti i sadašnjosti, u kojoj Turska pokušava da integriše svoje multikulturno i multi-etničko nasleđe sa savremenim društvenim vrednostima.
Prva božićna liturgija u ovoj crkvi (Sirijska pravoslavna crkva proslavlja Božić po novom kalendaru) simbolizuje više od religiozne proslave – ona je i čin svečanog priznanja. Božić, koji u hrišćanskoj tradiciji donosi poruku mira, ljubavi i spasenja, ovde dobija duboko lično značenje.
Za vernike Mor Efrem crkve, ova liturgija nije samo obeležavanje rođenja Hrista, već i potvrda da je vernost tradiciji i vera u Boga i dalje živa, čak i u vremenu kada su religijske zajednice u mnogim delovima sveta suočene s izazovima očuvanja svog identiteta i prava na slobodno izražavanje vere.
YASIN AKGUL / AFP / Profimedia
Crkva Mor Efrem smeštena u istanbulskom naselju Bakirkoj
Kao što je istakao jedan od prisutnih vernika, „ova crkva nije samo prostor za molitvu – ona je znak da naš narod ima budućnost u Turskoj, i da naš glas nije zaboravljen“. Mor Efrem postaje svetionik, u kojem se odražava verska sloboda i tolerancija, vrednosti koje Turska pokušava da podstiče u svom savremenom društvu.
Iako crkva predstavlja novi početak, u njenim kamenim temeljima odjekuju ehoi prošlih vekova. Istanbulski horizont, sa svojim bogatstvom istorije, stao je uz ovu crkvu, koja je kao svetilnik došla u vreme kada verske i etničke tenzije često bacaju senku na svakodnevni život u regionu.
Mor Efrem je, stoga, više od samo jednog zdanja – ona je simbol pomirenja, mosta između prošlih težnji i savremenih vrednosti, u kojem su vernici našli prostor da slobodno obeleže najuzvišeniji trenutak u hrišćanskoj liturgiji.
Oguz Yeter / AFP / Profimedia
Danas, kada su oči sveta uprte u Istanbul, hram Mor Efrem Sirijske pravoslavna crkva nije samo središte bogosluženja, već mesto nade i slobode za verujuće, kao i snažan podsetnik na to koliko je važno sačuvati istoriju i tradiciju, uz stalno traganje za mirom i harmoničnim suživotom u savremenom društvu.
Ova božićna liturgija, koja je ujedinila verne i posmatrače, bila je trenutak kada je prošlost prosvetljena svetlom vere i nade. I dok su zvona crkve odjekivala Istanbulom, vernici su ujedinjeni u molitvi slavili Hrista, ali i slobodu – onu slobodu koja omogućava da se, u srcu istorijski bogatog grada, podigne svetinja koja nosi ime ljubavi, poštovanja i zajedništva.
Jedna od najvećih svetinja pravoslavlja i čuveni spomenik ljudske civilizacije nalazi se usred kompleksne restauracije, koja je postala neizbežna nakon što su se delovi njene poznate kupole počeli urušavati.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Duhovni hod prema Vitlejemu, mitropolit zvorničko-tuzlanski pretočio je u stihove, a njegov glas, u pratnji harmoničnih tonova hora „Luka i Kleopa“, poziva na praštanje, duhovnu radost i ljubav, ispunjavajući svako srce toplinom božićne noći.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Zašto je Božićni post mnogo više od uzdržanja od hrane, kako nas uči sporosti, milosrđu i tihom iščekivanju, i zbog čega Badnji dan predstavlja vrhunac puta ka Rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Marija i Nebojša iz Male Ježevice kod Požege sa svojom dečicom svakog praznika oživljavaju drevnu srpsku tradiciju - troje mališana odrasta uz molitvu, negovanje tradicije i ljubav, koja ruši sve prepreke.
Basara nas vodi kroz složene transformacije Božića u društvu, od praznika proslavljenog u tišini komunizma i socijalizma, do njegovog današnjeg konzumističkog i površnog tumačenja, ukazujući na duhovne praznine i poziv na dublje razumevanje Hristovog rođenja.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.