SATANA IH SE PLAŠI VIŠE OD KRSTA! Ovo u Crkvi svi zanemarujemo, a Sveti oci kažu da odbijaju demone bolje od bilo čega
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Čučanj tokom metanija aktivira mišiće potkolenice koji pumpaju krv, čime se srce rastereće i relaksira.
Metanije u pravslavlju predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih izraza molitve, pokajanja i smirenja. Sama reč "metanija“ potiče od grčke reči metanoia, koja označava promenu uma, preobražaj i iskreno pokajanje.
Zato metanija nije samo telesni pokret, već vidljivo svedočenje unutrašnjeg raspoloženja čoveka koji se pred Bogom smiruje, ispoveda svoju grešnost i traži njegovu milost.
Prilikom vršenja metanije vernik se spušta do zemlje, dodirujući je rukama ili čelom, a zatim ponovo ustaje. U tom pokretu pravoslavna tradicija vidi simboliku čovekovog pada kroz greh i njegovog ponovnog uzdizanja kroz pokajanje, veru i Božju blagodat.
Metanije se vrše tokom lične i zajedničke molitve, posebno u vreme velikih postova, kada Crkva vernike poziva na dublje preispitivanje sopstvenog života i iskreno obraćenje Gospodu.
Sveti Oci vekovima su govorili da se čovek ne moli samo umom ili rečima, već celim svojim bićem. Zbog toga se u pravoslavnom bogosluženju telo ne odvaja od duše.
Kroz metanije čovek u molitvu uključuje i telo, koje zajedno sa dušom učestvuje u duhovnom podvigu.
Međutim, ono što je malo poznato kada su metanije u pitanju, jeste da one predstavljaju i svojevrstan fiziološki fenomen, jer organizam od njih ima ogromnu zdravstvenu korist.
Naime, kako je objasnila doktorka Vera Šćepanović u jednom od svojih intervjua, čučanj tokom metanije aktivira mišiće potkolenice koji pumpaju krv, čime se srce rastereće i relaksira.
Tako telo, prema njenim rečima, prirodno reguliše pritisak i smanjuje rizik od aritmije.
- Za mene su metanije vrhunski primer kako su ljudi nešto znali vekovima, a da nisu morali da poznaju savremene medicinske termine, latinske nazive ili naučna objašnjenja. Oni su to zaključili iz iskustva. Kao lekar mogu da objasnim šta se dešava u organizmu tokom izvođenja metanija - rekla je ona i nastavila:
- Na početku metanije imamo čučanj. U čučnju se aktiviraju mišići potkolenice koji pumpaju krv. To je izuzetno zdravo, jer se time relaksira naše srce. A srce je centar našeg života. Mi treba da ga oslobodimo za molitvu. Mi čučnjem i aktiviranjem mišića potkolenice pomažemo srcu da se relaksira, da ne bude stisnuto, da nemamo visok pritisak, aritmiju...
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti. Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu. Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije. Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.

SATANA IH SE PLAŠI VIŠE OD KRSTA! Ovo u Crkvi svi zanemarujemo, a Sveti oci kažu da odbijaju demone bolje od bilo čega
ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
U CRKVI SE O OVOME MALO GOVORI! Arhimandrit Vasilije iznenadio stavom o lekarima!
ČIM ZLO KRENE DA SE MNOŽI U ČOVEKU, BOG MU OVO POŠALJE! Ozbiljno upozorenje Prepodobnog Maksima!
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
U SPC ne postoji jedinstvena cena za krštenje i za to postoji razlog.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.
Veliki svetitelj otkriva kako se ono čemu popuštamo u ranim godinama pretvara u navike, strasti i terete od kojih se kasnije mnogo teže oslobađamo.