ŠTA URADITI KAD VAM NEKO MISLI I ČINI ZLO: Poslušajte savet oca Slavka i slobodno se opustite!
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Crkva vekovima uči da odgovor na svakodnevni nemir ne počinje u boljoj organizaciji vremena, već u odnosu čoveka sa Bogom.
Sve je više ljudi koji dan započinju sa osećajem pritiska i umora, i pre nego što su izašli iz kuće. Posao, računi, porodične obaveze, zdravstveni problemi, neizvesnost i stalna užurbanost doveli su do toga da mnogi već ujutru osećaju nemir i strah da neće uspeti da iznesu sve što ih tokom dana čeka.
Nije mali broj onih koji priznaju da jedva uspevaju da završe svakodnevne obaveze, da su iscrpljeni, razdražljivi i da im nedostaje unutrašnji mir.
Dan često počinje pogledom u telefon, vestima, porukama i spiskom obaveza, a završava se osećajem da ništa nije urađeno dovoljno dobro. Upravo zbog takvog načina života, Pravoslavna crkva ne govori samo o spoljašnjem odmoru, već pre svega o potrebi da se čovek duhovno osnaži pre nego što zakorači u novi dan.
Crkva vekovima uči da odgovor na svakodnevni nemir ne počinje u boljoj organizaciji vremena, već u odnosu čoveka sa Bogom. Zato se posebno naglašava značaj jutarnje molitve - odmah po ustajanju iz sna, pre nego što nas obuzmu brige, planovi i problemi koji nas očekuju.
Jutarnja molitva nije samo pobožna navika, već način da čovek zatraži pomoć za ono što sam ne može da iznese.
Kada čovek ustane i odmah počne da razmišlja o problemima, lako ga obuzmu teskoba i rastrzanost. Kada, međutim, dan započne molitvom, Crkva uči da srce dobija oslonac koji nije vezan za okolnosti, već za prisustvo Božje.
Zato se vernicima savetuje da ne preskaču jutarnje molitve, ma koliko dan bio ispunjen obavezama, jer nekoliko minuta iskrenog obraćanja Bogu može da bude duhovna priprema za sve izazove koji slede.
O tome je govorio i Sveti Jovan Kronštatski:
"Da bi proveli ceo dan sveto, mirno i bezgrešno, za to postoji jedinstveno sredstvo – najiskrenija, plamena molitva ujutru, po ustajanju iz sna. Ona uvodi u srce Hrista, sa Ocem i Svetim duhom, i na taj način daje silu i snagu duši protiv napada zla. Nužno je samo čuvati srce svoje."
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Vladimir je bio desna ruka dvojici patrijarha.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Posebno mesto u duhovnom životu ima zahvalnost Gospodu, čak i u trenucima kada nam se čini da za nju nema razloga.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Vladimir je bio desna ruka dvojici patrijarha.
Pravo na sud pripada isključivo Bogu.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Brige zbog novca i materijalne sigurnosti mogu postati veliki teret, naročito kada čovek ne zna odakle da počne i kako da izađe iz teške situacije.