Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Srpska pravoslavna crkva 8. avgusta praslavlja Svetu prepodobnomučenicu Paraskevu, u narodu poznatiju kao Svetu Petku Rimljanku, svetiteljku koja je život posvetila Hristu, siromašnima i širenju Jevanđelja, a svoju veru zapečatila mučeničkom smrću u drugom veku.
Rođena je u Rimu u pobožnoj hrišćanskoj porodici, gde je još od najranijeg detinjstva vaspitavana u duhu vere i ljubavi prema Bogu.
Odrastajući, nije se zadovoljila samo ispovedanjem hrišćanske vere, već je nastojala da svaku Hristovu zapovest sprovede u delo. Svojim primerom i blagočestivim životom privlačila je mnoge na put istine i spasenja.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se. Kao monahinja još revnosnije je propovedala Hrista, iako su u to vreme rimske vlasti nemilosrdno progonile hrišćane.
SPC
Sveta Prepodobnomučenica Paraskeva - Sveta Petka Rimljanka
Zbog javnog ispovedanja vere prvi su je optužili Jevreji, nakon čega je izvedena pred cara Antonina. Ni obećanja, ni pretnje, ni mučenja nisu uspela da pokolebaju njenu veru. Podvrgnuta je strašnim mukama, a na glavu joj je stavljen usijani metalni šlem.
Međutim, prema crkvenom predanju, Gospod ju je čudesno sačuvao, pa je uspela da napusti Rim i nastavi svoje misionarsko delo.
Putujući od grada do grada, nastavila je da propoveda Hristovu veru među neznabošcima. Više puta je izvođena pred sudije i namesnike, ponovo mučena i izlagana teškim stradanjima, ali je svaki put, Božjom silom, zadobijala isceljenje.
Ne želeći da stupi u brak sa smrtnim čovekom, Fevronija je svoj život posvetila Hristu i zamonašila se u ženskom manastiru u Asiriji, kojim je upravljala njena tetka Vriena.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
U besedi iz 1964. svetitelj otkriva duboko značenje praznika i objašnjava kakvu vezu imaju Presveta Bogomajka, Hristova pobeda nad smrću, Sveto Pričešće i čovekov put ka spasenju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Malu Gospojinu, po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Kodrat. Katolička crkva obeležava Svetog apostola Mateja, dok Jevreji danas obeležavaju Jom Kipur, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
Paroh podgorički govorio je o darovima koje čovek prima od Boga, odgovornosti koju oni nose, ali i o strahu koji ne sme da postane stanje iz kojeg čovek više ne vidi sopstvene mogućnosti.
U besedi za ponedeljak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava nerazdeljivo jedinstvo Oca i Sina i pokazuje koliko je duboka razlika između ljubavi koja sjedinjuje i volje koja traži svoje.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.