MOLITVE OVIH LJUDI BOG NAJPRE USLIŠI: Starac Pajsije otkriva kako i stradanje može da isceljuje
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
U Nedelji svetih otaca Prvog vaseljenskog Sabora, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na herojsko jedinstvo Crkve u borbi protiv Arijeve jeresi, naglašavajući neuništivost vere koja čini srce i suštinu hrišćanskog ispovedanja, uprkos progonima i pritiscima.
- Arije je počeo da poriče Božansku prirodu Sina Božijeg i njegovu jednosuš(t)nost sa Bogom Ocem. I na njega se odmah podigla sva Crkva, sa svih strana sveta, jednim ustima ispovedajući da je Gospod Isus Hristos – Sin Božiji jedinorodni, Bog od Boga, rođen, ne stvoren, jedinosuš(t)an Ocu. Neko bi mogao da pomisli da se radi o slučajnom oduševljenju za jednomislenost. Međutim, ta vera je potom prošla kroz ognjeno ispitivanje kada se na stranu arijanaca preklonila vlast i sila. Ni oganj, ni mač, ni gonjenja nisu mogli da je istrebe. Ona se odmah svagde projavila, čim je prestao pritisak spoljašnje sile. To znači da ona sastavlja srce Crkve i suštinu njenog ispovedanja. Slava Gospodu koji u nama čuva tu veru! Jer, dok je nje, mi smo još hrišćani, makar i rđavo živeli. Nestane li ona – i hrišćanstvu je kraj.
Treće subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća da su oni koji Božje reči stavljaju u praksu slični ljudima koji zidaju kuću na čvrstom temelju, dok su oni koji ne ispunjavaju te reči - poput onih koji zidaju na nestabilnom pesku.
Prvog ponedeljka posle Duhova, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi piše o otkrivanju duhovne stvarnosti i razumevanju prisustva Svetog Duha u svakodnevnom životu hrišćana.
Kao što žena prolazi kroz bolove rađanja, tako i prava hrišćanska duša mora proći kroz mračne trenutke pre nego što se rodi u punom sjaju vere, poručuje sveti Teofan Zatvornik za sedmu sredu posle Vaskrsa i ističe da dolazak Gospoda pretvara žalost u radost.
Sveti Teofan Zatvornik nam u utorak šeste nedelje posle Vaskrsa postavlja pitanje zašto se iskonski izvor saznanja zanemaruje čak i u hrišćanskim logikama, podsećajući nas na važnost duha istine kao ključnog vodiča u razumevanju svega postojećeg.
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
Od ličkog sela do vladičanskog trona, život jednog arhijereja otkriva kako se vera, odgovornost i lično odricanje utkivaju u crkveno pamćenje.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.