U svetilištu ispunjenom mirom i verom, održan je svečani obred presvlačenja moštiju Svetog Zosima, okupljajući desetine hiljada vernika iz svih krajeva. Nakon arhijerejske liturgije, mošti su litijski prenesene do isposnice, a prisutni su imali priliku da se poklone svetim relikvijama.
U srcu mirnog Tumana, svetilištu ispunjenom duhovnom snagom i verom, 16. juna 2024. godine, održan je poseban i dirljiv čin – presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog. Ujutru u 8:30, arhijerejska liturgija okupila je verne duše koje su sa pobožnošću i ljubavlju pratile svaki trenutak svetog obreda.
Nakon završetka liturgije, mošti Svetog Zosima obučene su u novo ruho, simbolizujući obnovu i neprekidnu vezu sa svetiteljem. U svečanoj litiji, mošti su prenesene do isposnice u kojoj je Sveti Zosim živeo i podvizavao se, podsećajući prisutne na njegovu predanost i duhovnu snagu. Ovaj čin nije samo izraz poštovanja prema svetitelju, već i svedočenje o dubokoj i trajnoj povezanosti vernika sa svojim duhovnim nasleđem.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Novo ruho Svetog Zosima Tumanskog
- Najveća vrednost koju jedan narod može dati čovečanstvu, jeste to da iznedri svetitelja. Narod može dati naučnike, umetnike, mirotvorce, razne velikane, ali najviše što može da učini je to da da svetitelja. Naš narod je već vekovima plodno tle koje rađa svetitelje. To nije nešto što se podrazumeva. Svaka generacija je na ispitu, mora da se potrudi da da nešto od sebe. Upravo ovaj sveti manastir je primer živog prisustva Hrista mađu nama, u svetiteljima svojim. Sveti Zosim Čudotvorac pre šest vekova osvetio je ovaj prostor i čitav ovaj kraj. I danas je živ i prisutan, sve dok smo mi živi ovde, i tvori čudesa – rekao je vladika toplički Petar u svojoj besedi.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Episkop toplički Petar
Manastir Tumane, ukrašen blagoslovom i svetlom vere, privukao je nekoliko desetina hiljada vernika iz svih krajeva, koji su došli da prisustvuju ovom svečanom događaju. Uz presvlačenje moštiju Svetog Zosima, vernici su imali priliku da se poklone netruležnim moštima Svetog Jakova, kao i delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog. Takođe, čudotvorna ikona Presvete Bogorodice „Kurskaja Tumanska“ blistala je svojom prisutnošću, donoseći utehu i nadu svima koji su joj se obratili. Manastir Tumane, svojim svetiteljima i svetim relikvijama, ostaje trajni svetionik duhovne svetlosti i nadahnuća, vodeći verne duše ka svetlosti i istini, kroz molitvu i ljubav.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Desetine hiljada vernika došlo je u manastirski kompleks u Tumanu
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.