U svetilištu ispunjenom mirom i verom, održan je svečani obred presvlačenja moštiju Svetog Zosima, okupljajući desetine hiljada vernika iz svih krajeva. Nakon arhijerejske liturgije, mošti su litijski prenesene do isposnice, a prisutni su imali priliku da se poklone svetim relikvijama.
U srcu mirnog Tumana, svetilištu ispunjenom duhovnom snagom i verom, 16. juna 2024. godine, održan je poseban i dirljiv čin – presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog. Ujutru u 8:30, arhijerejska liturgija okupila je verne duše koje su sa pobožnošću i ljubavlju pratile svaki trenutak svetog obreda.
Nakon završetka liturgije, mošti Svetog Zosima obučene su u novo ruho, simbolizujući obnovu i neprekidnu vezu sa svetiteljem. U svečanoj litiji, mošti su prenesene do isposnice u kojoj je Sveti Zosim živeo i podvizavao se, podsećajući prisutne na njegovu predanost i duhovnu snagu. Ovaj čin nije samo izraz poštovanja prema svetitelju, već i svedočenje o dubokoj i trajnoj povezanosti vernika sa svojim duhovnim nasleđem.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Novo ruho Svetog Zosima Tumanskog
- Najveća vrednost koju jedan narod može dati čovečanstvu, jeste to da iznedri svetitelja. Narod može dati naučnike, umetnike, mirotvorce, razne velikane, ali najviše što može da učini je to da da svetitelja. Naš narod je već vekovima plodno tle koje rađa svetitelje. To nije nešto što se podrazumeva. Svaka generacija je na ispitu, mora da se potrudi da da nešto od sebe. Upravo ovaj sveti manastir je primer živog prisustva Hrista mađu nama, u svetiteljima svojim. Sveti Zosim Čudotvorac pre šest vekova osvetio je ovaj prostor i čitav ovaj kraj. I danas je živ i prisutan, sve dok smo mi živi ovde, i tvori čudesa – rekao je vladika toplički Petar u svojoj besedi.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Episkop toplički Petar
Manastir Tumane, ukrašen blagoslovom i svetlom vere, privukao je nekoliko desetina hiljada vernika iz svih krajeva, koji su došli da prisustvuju ovom svečanom događaju. Uz presvlačenje moštiju Svetog Zosima, vernici su imali priliku da se poklone netruležnim moštima Svetog Jakova, kao i delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog. Takođe, čudotvorna ikona Presvete Bogorodice „Kurskaja Tumanska“ blistala je svojom prisutnošću, donoseći utehu i nadu svima koji su joj se obratili. Manastir Tumane, svojim svetiteljima i svetim relikvijama, ostaje trajni svetionik duhovne svetlosti i nadahnuća, vodeći verne duše ka svetlosti i istini, kroz molitvu i ljubav.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Desetine hiljada vernika došlo je u manastirski kompleks u Tumanu
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.