Ovaj veličanstveni događaj u Nedelji svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora, ispunjen duhovnim značenjem i molitvenom atmosferom, okupio je mnoge verne, koji su došli da se napoje duhovnim nadahnućem.
Patrijarh Porfirije načalstvovao je svetom liturgijom u hramu Svetih apostola Petra i Pavla na Topčideru, obeležavajući Nedelju svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora. Sasluživali su episkopi dalmatinski Nikodim i zapadnoevropski Justin, kao i jereji Vladimir Marković i Bogoljub Ostojić; protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, te đakon Nenad Idrizović. Zajedničkim snagama, stvorili su prelepu liturgijsku harmoniju, usmeravajući srca i duše okupljenih.
SPC
Vladika zapadnoevropski Justin
Nakon liturgije, vladika Justin je u svojoj besedi nadahnuto govorio o suštini vere i molitve.
Svojim vaznesenjem Gospod nam otvara prostor slobode da u njega poverujemo. Svi mi često čujemo i govorimo: “Je li veruješ u Boga?”. “Verujem, kako ne verujem”. Preko devedeset posto Srba veruje u Boga, ali kada pogledaš koliko je ta vera delatna, koliko je ta vera živa, onda je tu, nažalost, procenat znatno manji - započeo je svoju besedu vladika Justin, pozivajući prisutne da razmisle o dubini i snazi svoje vere.
SPC
Vladika dalmatinski Nikodim
On je dalje istakao šta je to što je potrebno da bismo zaista živeli svoju veru:
Potrebna je molitva pre svega. Molitva je naša duhovna energija, naš pokretač, naše nadahnuće, naše upoznavanje, razgovor i druženje sa Bogom - rekao je vladika Justin, naglašavajući značaj molitve kao osnovne duhovne prakse svakog hrišćanina.
SPC
Sveta tajna pričešpća u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla
Liturgija na Topčideru, obeležena prisustvom patrijarha Porfirija i mnogih drugih duhovnika, bila je pravi izvor duhovne radosti i podsećanje na značaj molitve i delatne vere u svakodnevnom životu. Posle liturgije i pričešća, vernici su se vratili svojim domovima ispunjeni blagodatima i nadom, svesni da je molitva ključ ka istinskom upoznavanju i zajedništvu sa Bogom.
Zbog jedne jevanđeljske rečenice mnogi pomisle da vera traži odricanje od najbližih, ali ova beseda pokazuje da se iza tog poziva krije obećanje neuporedivo veće radosti i života koji ne prolazi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Mirotočivog po starom i Svetog Porfirija Gaskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Aleksandra Aleksandrijskog, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Osumnjičeni je brzo uhapšen i priznao je zločin, a vest je izazvala šok i molitveno okupljanje među vernicima i lokalnim stanovništvom na jugu Brazila.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
Najčešća krsna slava u srpskim zemljama nosi dublju poruku od porodičnog okupljanja: zašto je liturgija središte praznika, kako Crkva gleda na dan upokojenja svetih i gde je granica između običaja i vere.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.
Nepoznati počinioci razvalili su vrata crkve u Gornjoj Gušterici i odneli priloge vernika, što je među preostalim Srbima na Kosmetu izazvalo novu zabrinutost zbog bezbednosti njihovih mesta molitve.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.