BIO JE BRAT ISUSA HRISTA, ALI ZBOG JEDNOG GREHA NIJE DAO DA GA TAKO ZOVU! SPC obeležava Svetog apostola Judu Jakovljevog
Kada je propovedao u predelima oko Ararata, uhvatili su ga neznabožci, razapeli na krst i ubili strelama.
Ovaj veličanstveni događaj u Nedelji svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora, ispunjen duhovnim značenjem i molitvenom atmosferom, okupio je mnoge verne, koji su došli da se napoje duhovnim nadahnućem.
Patrijarh Porfirije načalstvovao je svetom liturgijom u hramu Svetih apostola Petra i Pavla na Topčideru, obeležavajući Nedelju svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora. Sasluživali su episkopi dalmatinski Nikodim i zapadnoevropski Justin, kao i jereji Vladimir Marković i Bogoljub Ostojić; protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, te đakon Nenad Idrizović. Zajedničkim snagama, stvorili su prelepu liturgijsku harmoniju, usmeravajući srca i duše okupljenih.
Nakon liturgije, vladika Justin je u svojoj besedi nadahnuto govorio o suštini vere i molitve.
Svojim vaznesenjem Gospod nam otvara prostor slobode da u njega poverujemo. Svi mi često čujemo i govorimo: “Je li veruješ u Boga?”. “Verujem, kako ne verujem”. Preko devedeset posto Srba veruje u Boga, ali kada pogledaš koliko je ta vera delatna, koliko je ta vera živa, onda je tu, nažalost, procenat znatno manji - započeo je svoju besedu vladika Justin, pozivajući prisutne da razmisle o dubini i snazi svoje vere.
On je dalje istakao šta je to što je potrebno da bismo zaista živeli svoju veru:
Potrebna je molitva pre svega. Molitva je naša duhovna energija, naš pokretač, naše nadahnuće, naše upoznavanje, razgovor i druženje sa Bogom - rekao je vladika Justin, naglašavajući značaj molitve kao osnovne duhovne prakse svakog hrišćanina.
Liturgija na Topčideru, obeležena prisustvom patrijarha Porfirija i mnogih drugih duhovnika, bila je pravi izvor duhovne radosti i podsećanje na značaj molitve i delatne vere u svakodnevnom životu. Posle liturgije i pričešća, vernici su se vratili svojim domovima ispunjeni blagodatima i nadom, svesni da je molitva ključ ka istinskom upoznavanju i zajedništvu sa Bogom.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
U crkvi Lazarici, iz koje je srpska vojska krenula ka Kosovu, služena je liturgija, a pomen svim stradalim junacima i litija do Spomenika kosovskim vitezovima sabrali su arhijereje, monahe, vojnike, državnike i verni narod.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Na platformi Iks objavio je video-snimak hapšenja, na kojem se vidi kako je karikaturista uhapšen sa rukama vezanim lisicama iza leđa.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.