SVI PREDALI DUŠU BOGU S MOLITVOM NA USNAMA! Sutra su Sveti mučenici Paramon i Filumen
Svi postradali samo zato što su verovali u Hrista.
Sveti Teofan Zatvornik je u svojoj knjizi za treći utorak posle Pedesetnice zapisao pouku u kojoj upozorava da zanemarivanje božanskog otkrivenja vodi ka duhovnoj pustoši, gde savest umire, a duša postaje prazna, nošena svakim vetrom učenja i svakim porivom strasti.
Gospod je apostolima govorio da će grad koji ih ne primi ili koji ne bude slušao njihovu propoved (biti kažnjen): Lakše će biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan suda negoli gradu onome (Mt.10,15). A šta će biti nama za neslušanje božanskog otkrivenja? Našoj bedi neće biti granice.
Posle tolikih opipljivih osvedočenja, ne verovati istini Božijoj isto je što i upasti u hulu na Duha Svetoga, u bogohulstvo. Pa ipak, mi se ne snebivamo. Jednog spiritistu ubeđuju: „Kakav sud! Radi se samo o novom rođenju“. Drugog književnici nagovaraju: „Kome da se sudi? Sve su to samo atomi. Oni se razbiju i svemu je kraj“. Međutim, doći će čas smrti i razbiće se sva maštanja kao prizraci, a istina će se javiti u svoj svojoj neodoljivosti.
I šta onda? O, bedno vreme naše. Zna da je strah od suda i smrti najsnažnije sredstvo za otrezvljenje duše, i trudi se da ga na svaki način razagna. I – uspeva. No, ugasi taj strah i otići će i strah Božiji, a bez straha Božijeg i savest će već umuknuti. I duša postaje pusta, postaje bezvodni oblak koji biva nošen svakim vetrom učenja i svakim porivom strasti.
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu četvrte sedmice Velikog posta, svetitelj otkriva duhovnu istinu koja se ne može ignorisati – telesni i krvni život nisu put ka večnosti, već prepreka koju treba prevazići.
Šta znači post kao „mati celomudrenosti“ i kako nas odvaja od lutanja u grehovnim strastima? Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu suštinu ovog svetog perioda i poziva na unutrašnju promenu.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako je duša, zaboravivši svoje više osobine, od prostih telesnih potreba stvorila strasti koje muče i nju i telo.
Pitanje koje često izaziva nedoumice jeste da li je greh imati polne odnose dok traje post, a posebno da li je greh zatrudneti u tom periodu.
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 27. četvrtak po Duhovima pokazuje kako istina i ljubav oslobađaju od lažnih uticaja i vode ka unutrašnjem miru i duhovnom rastu.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnomučenika Stefana Novog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Prepodobnog Danila Stolpnika. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi.
Ajet 66:8 iz sure Et-Tahrim ističe kako iskreno obraćenje može oblikovati ne samo ličnu sudbinu, već i moralnu snagu cele zajednice.