JEDINO U OVOM SLUČAJU ĆUTANJE JE RAVNO NAJVEĆEM GREHU: Opomena Svetog Simeona koju ne smemo ignorisati
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Sveti Teofan Zatvornik je u svojoj knjizi za treći utorak posle Pedesetnice zapisao pouku u kojoj upozorava da zanemarivanje božanskog otkrivenja vodi ka duhovnoj pustoši, gde savest umire, a duša postaje prazna, nošena svakim vetrom učenja i svakim porivom strasti.
Gospod je apostolima govorio da će grad koji ih ne primi ili koji ne bude slušao njihovu propoved (biti kažnjen): Lakše će biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan suda negoli gradu onome (Mt.10,15). A šta će biti nama za neslušanje božanskog otkrivenja? Našoj bedi neće biti granice.
Posle tolikih opipljivih osvedočenja, ne verovati istini Božijoj isto je što i upasti u hulu na Duha Svetoga, u bogohulstvo. Pa ipak, mi se ne snebivamo. Jednog spiritistu ubeđuju: „Kakav sud! Radi se samo o novom rođenju“. Drugog književnici nagovaraju: „Kome da se sudi? Sve su to samo atomi. Oni se razbiju i svemu je kraj“. Međutim, doći će čas smrti i razbiće se sva maštanja kao prizraci, a istina će se javiti u svoj svojoj neodoljivosti.
I šta onda? O, bedno vreme naše. Zna da je strah od suda i smrti najsnažnije sredstvo za otrezvljenje duše, i trudi se da ga na svaki način razagna. I – uspeva. No, ugasi taj strah i otići će i strah Božiji, a bez straha Božijeg i savest će već umuknuti. I duša postaje pusta, postaje bezvodni oblak koji biva nošen svakim vetrom učenja i svakim porivom strasti.
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu četvrte sedmice Velikog posta, svetitelj otkriva duhovnu istinu koja se ne može ignorisati – telesni i krvni život nisu put ka večnosti, već prepreka koju treba prevazići.
Šta znači post kao „mati celomudrenosti“ i kako nas odvaja od lutanja u grehovnim strastima? Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu suštinu ovog svetog perioda i poziva na unutrašnju promenu.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako je duša, zaboravivši svoje više osobine, od prostih telesnih potreba stvorila strasti koje muče i nju i telo.
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
U parohiji Svetog Jovana Bogoslova na Long Ajlendu, preobraćenici, među kojima je i jedno dete, ušli su u katekumenski put, dok protojerej Džonatan Ivanov poručuje da interesovanje za pravoslavlje u zajednici raste.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Knez Duklje bio je zarobljenik, suprug Samuilove kćeri i pravedan vladar koji je stradao zbog prevare, a njegovo ime i danas okuplja hiljade vernika pred moštima i svetinjama koje se vezuju za njegov život.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.