Kroz sećanje na svoje hodočašće na Golgotu, jedan od najvećih duhovnika 20. veka govorio je o tri ključna krsta koja svako od nas nosi: onaj na kom je razapet Isus, kao i one na kojima su raspeti pokajani i nepokajani razbojnik.
U trenucima duboke tišine i promišljanja, često pronalazimo utočište u rečima svetitelja, čija mudrost i danas odjekuje. Blaženopočivši vladika Nikolaj Velimirović, svojim nadahnutim besedama, usmeravao je vernike ka dubljem razumevanju stradanja i spasenja. U jednom od svojih prisećanja koje je često delio sa vernicima, objavljenog u knjizi “Znamenite beside”, govorio je o tri ključna krsta koja svako od nas nosi. Svaki krst, bilo pravednika, pokajanog ili nepokajanog grešnika, nosi svoju težinu, ali i svoje svetlo istine.
SPC/Eparhija žička
Blaženopočivši vladika Nikolaj
- Kad smo mi, poklonici Groba Božjega, bili na strašnoj Golgoti, videli smo mesto gde je bio krst Gospodnji. Na levoj i na desnoj nalaze se mesta gde su bili krstovi dvojice razbojnika. Svega tri krsta - rekao je Sveti vladika Nikolaj na početku ove beside, a potom je objasnio zašto uvek moramo da se setimo da je put pravednika onaj koji se nosi sa verom i nadom, da je pokajanje put ka očišćenju, a da je neverovanje najteži teret.
- Kad smo se spustili u jednu pešteru iza Golgote, pokazali su nam mesto gde je carica Jelena otkopala krstove. Ona je otkopala tri krsta: krst Hristov, krst pokajanog razbojnika i krst nepokajanog razbojnika. Svega tri krsta. Braćo moja draga, i sada su svega tri krsta, koje ljudi nose. Jedan je krst pravednika. Drugi je krst pokajanog grešnika. Treći je krst nepokajanog grešnika. Koji je krst najlakši?
Krst označava stradanje. Jedno je stradanje pravednika. Drugo je stradanje pokajanog grešnika. Treće je stradanje nepokajanog grešnika. Koje je stradanje najlakše?
Najlakši je onaj krst, koji se nosi sa verom i nadanjem. Najlakše je ono stradanje, koje se drži na krilima vere i nadanja.
Martin Jung / imageBROKER / Profimedia
Prikaz Hristovog raspeća na fresci
Dvojica znaju zašto stradaju, a treći ne zna. Pravednik zna da strada po volji Božjoj radi dobra drugih ljudi i radi svoga većeg savršenstva (kao što se gvožđe meće u oganj da od njega postane tvrdi čelik).
Pokajani grešnik zna da strada zbog grehova svojih, strada radi svoga očišćenja (kao što se platno bije i gnječi i trlja da bi se ubelelo), strada u ovome svetu da ne bi stradao u onome. A nepokajani grešnik ne zna zašto strada. On optužuje svakoga samo ne sebe; i on strada bez vere i nadanja. Zato je njegovo stradanje najmučnije. Zato je njegov krst najteži.
Vi znate reči Gospoda Isusa: “Jaram je moj blag i breme je moje lako” (Matej 11,30). I zaista je vera u Boga lakša nego neverovanje. Lakši je post od proždrljivosti, i trezvenost od pijanstva. Lakši je život sa molitvama negoli život bez molitve. Lakše je opraštanje od parničenja.
Lakše je davati milostinju nego otimati tuđe. Slađe je podržavati tuđ život nego obarati ga. Radosnija je međusobna ljubav nego samoživost i mržnja. Put pravde može se nekima učiniti težak, ali svak treba da zna da je put nepravde mnogo teži.
Printscreen/Facebook
Sveti vladika Nikolaj Velimirović
Pogledajte i vidite kako je težak put nepravde. Nepravednik jede, i nikada nije sit. Otima i grabi, i nikad nema dosta. Čini osvetu, i nije zadovoljan. Mrzi na Boga i na ljude, i nema sreće. I kad sve postigne na zemlji što želi, pada i propada, a deca njegova idu u prosjake ili na robiju…
Sveto pismo Božje prepuno je primera, kako strada pravednik, i kako strada pokajani grešnik, i kako strada nepokajani grešnik. I svuda se u tim primerima vidi, kako se stradanje pravednika završava oproštenjem od grehova i spasenjem, i kako stradanje nepokajanog grešnika ostaje besmisleno, nenagrađeno i uzaludno.
Eto vam, braćo, tri puta. Jednim od njih mora se poći. Eto vam tri krsta. Jedan od njih mora se nositi u ovome životu. Ili krst Hristov, ili krst pokajanog razbojnika, ili krst nepokajanog razbojnika. Svega su tri krsta u životu ljudskom.
Shutterstock
Ilustracija tri krsta na Golgoti
Bogomoljački pokret u našem narodu jeste pokret pokajnički. Otuda i članovi toga pokreta ne treba da smatraju sebe suviše pravednim, a još manje da se gorde svojom pravdom. Nego neka svak uzme krst pokajnički i radosno pođe s njim napred ka Carstvu Božjem.
Neka se naoruža trpljenjem i neka ispunjava zapovesti Gospodnje s verom i nadom. A zapovijesti njegove nijesu teške, kaže nam Hristov omiljeni apostol, sveti Jovan Jevanđelist (I Jov. 5,3).
Uzajamna ljubav sviju nas ublažiće stradanje svakoga od vas. Pridržavaj jednom rukom krst svoj a drugom rukom krst brata svoga i biće obojici lakše. I obojica gledajte u Časni krst Hristov, i biće vam još lakše.
Jer od krsta Hristovoga sići će sila i blagoslov, i bićete blagosloveni u ovome svetu i u onome. I tako ćete lako preći ovaj kratki put zemaljskoga života i ući u carstvo života večnoga, u carstvo besmrtno, u kome caruje Otac naš nebeski.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.