Verni narod nekada se nađe u nedoumici kada prilazi svetinjama u hramovima i manastirima, pitajući se da li se u skladu sa crkvenim pravilima odnosi prema njima. Nastojatelj manastira Tumane objašnjava kako je ispravno postupiti u takvim situacijama.
U tišini svetih hramova i manastira, među zlatom okovanim ikonama i moštima svetitelja, vernici često osećaju duboku dilemu: kako pravilno celivati ikone i mošti svetitelja? Ova duhovna nedoumica može postati još izraženija kada posmatramo druge kako pristupaju svetinjama na način koji se razlikuje od našeg učenja i navika. Nismo li svi bar jednom zastali, pitajući se da li naše poštovanje i ljubav prema svetiteljima izražavamo na ispravan način?
U ovom duhovnom putovanju, odgovore na ova pitanja daje iguman manastira Tumane, otac Dimitrije, čija reč donosi smirenje i jasnoću.
- Celivajući mošti i ikone ugodnika Božjih mi projavljujemo na očigledan način bogopoštovanje, ali i poštovanje prema svetitelju koga je Bog proslavio - počinje iguman Dimitrije, osvetljavajući suštinu našeg pristupa svetinjama.
- Pristupivši svetinji, načinimo dva pojasna poklona, prekrstimo se, sa pažnjom celivamo svete mošti, načinimo još jedan pojasni poklon, pa se u miru i radosti, poklonivši se svetitelju, poklonimo se i sabranju vernih i udaljimo se sa nadom da je Gospod čuo našu molitvu, a da će je svetitelji u ime naše Gospodu prineti.“
U ovim rečima otkrivamo ne samo pravilnu formu, već suštinu i dubinu duhovnog iskustva koje celivanje ikona i moštiju donosi. Pokloniti se, prekrstiti se i celivati – to nisu samo gestovi, već činovi koji nas povezuju sa Božijom milošću i svetiteljima koji posreduju za nas pred Gospodom. U tim trenucima, našim dušama nudi se prilika da se uzdignu iznad svakodnevnih briga i da pronađu mir i radost u prisustvu svetih.
Dakle, kada sledeći put stanemo pred ikonu ili mošti svetitelja, setimo se reči oca Dimitrija i sa srcem punim vere i ljubavi, celivajmo te svete darove, svesni da svaki naš poklon i molitva donose duhovno blago i milost u naše živote.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.