ŠTA SU RADILI NAŠI PRECI KAD NISU MOGLI DA IMAJU DECU: Starac Ananije objasnio zašto i roditeljstvo i bezdetnost treba "ostaviti Bogu"!
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
U svetu preplavljenom samoljubljem, teološkinja Andrea Kereš ističe važnost ispovesti kao puta ka duhovnom rastu. Njen priručnik "Tri koraka do ispovesti" pomaže vernicima da prepoznaju svoje grehe, suoče se sa svojim nesavršenostima i izgrade dublji, iskreniji odnos sa Bogom.
U današnjem brzom svetu, gde dominiraju egoizam i konformizam, retki su oni koji zastanu da bi preispitali svoje postupke i misli. Teološkinja Andrea Kereš, korisnicima društvenih mreža poznatija kao “onlajn veroučiteljka”, podseća nas na značaj ispovesti kao puta ka dubljem razumevanju sebe i svog odnosa sa Bogom.
- Ispovest je važna za svakog čoveka koji želi da gradi svoj odnos sa Bogom, a za savremeno društvo bih rekla da je posebno važna jer živimo u vreme kada su egoizam i konformizam dostigli vrhunac. Ljudima je teško da osveste da nisu savršeni i bezgrešni. Teško im je da priznaju da nisu u pravu, da nisu najbolji i da se ne vrti ceo svet oko nas i naših potreba. Kroz ispovest čovek mnogo bolje upoznaje sebe, ali i Boga - kaže Andrea za “Religiju”.
Na pitanje šta ju je inspirisalo da napiše priručnik "Tri koraka do ispovesti", u kom se osvrće na izazove savremenog društva, ističući kako je ispovest ključna za suočavanje sa sopstvenim nesavršenostima, i kakvu reakciju želi da postigne kod čitalaca, odgovara:
- Kroz pitanja koja dobijam vidim da mnogi nisu ni znali da ispovest postoji u našoj crkvi i da je mnogima teško da dožive sebe kao grešnu osobu i da nađu sebi neki greh, pa onda tvrde da ne znaju ili nemaju šta da ispovede. To onda znači da ili ne znaju da greh definiše sve ono što nas odvaja od savršenog Tvorca, ili misle da su savršeni. Ispovest nas u tom smislu vraća na zemlju, ali nas onda istovremeno i uzdiže ka Bogu.
Andrea Kereš nam takođe skreće pažnju na to da ispovest nije samo čin priznanja greha, već i prilika za duhovni rast i bliže povezivanje sa božanskim. Kroz ovaj proces, pojedinci ne samo da prepoznaju svoje slabosti, već i dobijaju snagu da se suoče sa njima i napreduju na svom duhovnom putu.

U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Čovek mora da zapamti da mu niko ništa ne duguje, a ni on nikome ništa ne duguje osim ljubavi, napomenuo je sveštenik.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Probajte palentu sa maslinama, pročitajte Molitvu Svetog Jefrema Sirina za zdravlje i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Grigorija Bogoslova.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Rukopoloženje koje se dogodilo u sredu je prvo rukopoloženje biskupa koje je to bratstvo obavilo od 1988. godine.