U svojoj besedi posle liturgije, mitropolit dalmatinski Nikodim podsetio je da je po predanju apostol Pavle pohodio dalmatinski kraj i da kao naslednici onih koji su u to davno vreme primili hrišćanstvo od samih apostola, treba da budemo ponosni na tu činjenicu.
U srcu živopisne dalmatinske Bukovice, gde se prostire skromno, ali ponosno Biovičino Selo, održana je četvorodnevna veličanstvena svetkovina povodom pet vekova crkve posvećene Svetim prvovrhovnim apostolima Petru i Pavlu. Ovo selo, u kom po popisu iz 2021. godine živi svega 129 stanovnika, uglavnom Srba, iznedrilo je bogatu tradiciju i čuvalo je veru predaka kroz vekove, uprkos svim izazovima vremena.
Foto: SPC
Hrama Svetog Petra i Pavla u Biovičinom Selu
Centralni događaj proslave bila je sveta liturgija koju je služio mitropolit dalmatinski Nikodim, okupljajući verni narod u molitvenom zajedništvu. Vladika Nikodim je u svojoj nadahnutoj besedi istakao značaj apostola Petra i Pavla, naglašavajući njihovu ulogu u širenju hrišćanske vere širom sveta, pa i do samih krajeva Dalmacije.
- Sabrali smo se danas da proslavimo Svete prvovrhovne apostole Petra i Pavla, koji su proslavili ime Gospodnje po čitavome svetu, a apostol Pavle je, po predanju, čak bio u ovim našim krajevima i poslao ovde svog učenika Tita i ova naša Dalmacija je jedan i jedini kraj Srpske pravoslavne crkve koji je apostolska katedra - rekao je mitropolit.
Foto: SPC
Nafora posle svete liturgije u Hramau Svetog Petra i Pavla
Njegove reči odjekivale su među okupljenima, podsećajući ih na duboke korene hrišćanstva u njihovom kraju.
- Mi, kao naslednici onih koji su u to davno vreme primili hrišćanstvo od samih apostola, treba da budemo ponosni na tu činjenicu da pripadamo narodu koji se još iz tog vremena nalazi u ovim krajevima, kao i da sledimo Jevanđelje koje nam je davno predato i da ispunjavamo reč Božju ne bismo li nasledili Carstvo nebesko - nadovezao se mitropolit, pozivajući prisutne na jedinstvo i očuvanje vere.
Uz liturgijsko slavlje, proslava jubileja bila je obogaćena izložbom „Pravoslavlje u Bukovici,” koja je predstavila istorijat hrama, sela i znamenitih ljudi ovog kraja. Autori izložbe, Nataša Bulatović i Srboljub Opačić, sa velikom ljubavlju i posvećenošću priredili su ovu postavku, želeći da probude ponos i sećanje na slavne dalmatinske pretke.
Svečanost je trajala četiri dana, tokom kojih su se meštani i gosti sa svih strana okupljali, slaveći i sećajući se svojih korena, jačajući veze i gradeći mostove za budućnost. Radost i duhovno uzdizanje koje su doživeli prisutni ostaviće dubok trag, podsećajući ih da su deca i naslednici svetlosti, sa željom da i ubuduće, na mnoga i blaga leta, okupljaju se u svom voljenom selu, nikada ne zaboravljajući ovaj svoj kraj i veru svojih predaka.
Ovaj jubilej nije bio samo proslava prošlosti, već i inspiracija za budućnost, nadahnuće za nove generacije da sa ponosom čuvaju nasleđe vere i ljubavi koje im je povereno.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U drevnom manastiru, zadužbini kneginje Jelene Nemanjić Šubić, vernici će se okupiti iz svih krajeva sveta kako bi zajedno obeležili jedan od najvećih praznika Srpske pravoslavne crkve, osnažujući vezu s duhovnom i kulturnom baštinom svog naroda.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Arhiepiskop vršački i mitropolit banatski ove godine slavi pedeset godina od monaškog postriga i četiri decenije episkopske službe, a iza njega je put kroz ratove, izgnanstva, bogoslovije i hiljade duša koje mu duguju duhovno preobraženje.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.