OVE LJUDE ĐAVO NAJVIŠE NAPADA! Sveti Jovan Zlatousti kaže da ih samo jedna stvar razlikuje od ostalih
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
U Crkvi Svete Petke na obali Zlatnog roga u Istanbulu patrijarh Vartolomej služio je liturgiju, nakon koje je podsetio na važnost očuvanja tradicije mira i izrazio nadu u skorašnji prekid ratova koji se vode širom sveta.
Posle liturgije koju je služio u Crkvi Svete Petke u istanbulskom kvartu Pikridi, carigradski patrijarh Vartolomej održao je besedu, izražavajući zahvalnost Bogu i Svetoj Petki, zaštitnici ove pravoslavne zajednice. Patrijarh je istakao važnost očuvanja bogate tradicije i pobožnosti inspirisane hodočašćima i hramovima Konstantinopolja.
U svojoj besedi patrijarh Vartolomej je naglasio značaj Svete Petke, koja je, kroz Božju milost, savladala tirane i služi kao podsetnik da se hrišćani moraju boriti sa žarom i verom.
Osvrćući se na zvanično otvaranje Olimpijskih igara u Parizu, carigradski patrijarh je naglasio značaj olimpijskog primirja i izrazio svoju iskrenu nadu za kraj ratova i uspostavljanje mira, posebno u Ukrajini i na Bliskom Iistoku.
- Pridružimo glasove papi Franji u podršci olimpijskom primirju - poručio je patrijarh Vartolomej.
Patrijarh je uputio srdačan pozdrav svima sabranima i preneo duboku ljubav Carigradske patrijaršije prema njenoj duhovnoj deci širom sveta. Ova beseda, ispunjena duhovnim porukama i molitvama za mir, ostavila je dubok utisak na sve prisutne, podsećajući ih na važnost vere, tradicije i zajedništva u ovim izazovnim vremenima.

Obraćajući se rimokatoličkim i anglikanskim hodočasnicima, patrijarh Vartolomej govorio je o neostvarenim snovima ekumenskog dijaloga, nadajući se da će novi papa nastaviti putem jedinstva – iako većina pravoslavnih to ne vidi kao put koji vodi u pravcu istine.
Pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Srpska, odale su počast upokojenom papi Franji, prenoseći svetu snažnu poruku nade, ljubavi i vere, kao i poziv na jedinstvo u Hristu.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Hiljadu godina nakon Velike šizme, Carigradska patrijaršija i katolička crkva ponovo se približavaju. Mitropolit zborničko-tuzlanski u svom autorskom tekstu objašnjava kako Pashalna unija otvara pitanje budućnosti pravoslavlja, crkvene politike i uticaja Vatikana na Istok.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Od duhovnog preobražaja Ljiljane Habjanović Đurović i nevidljivih znakova za Lenu Kovačević, do blagoslova patrijarha Pavla nad Novakom Đokovićem – priče o veri, nadi i neizrecivim Božijim darovima koji osvetljavaju svaki korak kroz život.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Još od prvih hrišćanskih vekova, večernje označava tihu i svečanu pripremu duše za novi liturgijski dan.
Decenija svešteničke službe na Kosovu i Metohiji kroz život sveštenika koji je sa porodicom čuvao hram i svetinju u teškim uslovima.