JEDNA OD VELIKIH TAJNI PRAVOSLAVLJA: U kalendarima se pominju tri para svetitelja istih imena koji su lečili bez nagrade - evo kog Kozmu i Damjana danas slavimo
Iako nose ista imena, njihova žitija donose različite priče o veri, čudima i stradanju.
U svojoj dubokoj misli, Sveti Teofan Zatvornik nas, 10. petka posle Pedesetnice, podseća na reči Gospoda da u budućem životu nema ni ženidbe ni udadbe. On naglašava da rad za ovaj svet ne treba zanemariti, ali da je od presudne važnosti da glavna briga bude priprema za večno blaženstvo.
Gospod je rekao da u budućem životu nema ni ženidbe ni udadbe (Mt.22,30), tj. da će se naši zemaljski odnosi i poreci zemaljskog života izgubiti. Ni nauke, ni umetnosti, ni vlasti, niti ičega sličnog tamo neće biti. Nego šta? Biće Bog sve u svima.
A kako je Bog duh, kako se sa duhom sjedinjuje i duhom dejstvuje – sav život tamo će biti neprekidan tok duhovnih pokreta. Odatle sleduje jedan zaključak – s obzirom na to da je budući život naš cilj, a sadašnji samo priprema za njega, onaj ko sve vreme života posvećuje samo na ono što je korisno jedino za ovaj život – ide protiv svog naznačenja i sebi u budućem životu priprema gorak, pregorak udeo.
Ne radi se o tome da odmah sve treba napustiti, nego o tome da, radeći koliko je potrebno za ovaj život, glavnu brigu obraćamo na pripremanje za budući život, starajući se pri tome, koliko je moguće, da se i grubi zemaljski rad obrati u sredstvo za taj cilj.
U delu svoje knjige za 11. utorak posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća da je ispravno ponašanje u javnosti, bez prave unutrašnje čistote, tek maska koja prikriva duhovnu prazninu.
Sveti Teofan Zatvornik nas 10. subote posle Pedesetnice u svojoj knjizi podseća da hrišćanstvo nije samo skup pravila i poredaka, već put unutrašnjeg preobražaja. Jesmo li istinski hrišćani u duhu ili samo po imenu?
Pobožnost u hramu ne počinje ulaskom kroz vrata, već se rađa u svakodnevnom životu. Sveti Teofan Zatvornik nas devetog petka posle Pedesetnice podseća da su naše misli i ponašanje u svetinjama odraz celokupnog života, te nas poziva da se u svakodnevnom životu pripremimo za dostojno prebivanje pred licem Božijim.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi devete srede posle Pedesetnice podseća nas na priču o radnicima u vinogradu, u kojoj i oni koji su radili samo jedan čas su jednako nagrađeni. Poziv na duhovni preporod i pokajanje stiže uvek na vreme, bez obzira na godine, jer Gospod milostivo prima svakog ko mu se sa skrušenošću obrati.
Donosimo molitvu kojom se vernici obraćaju ovim svetiteljima za zdravlje, utehu, duhovnu snagu i zastupništvo pred Gospodom.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Veliki duhovnik podseća da se prava blizina Bogu ne zadobija uzdizanjem nad drugima, već smirenjem, praštanjem i ljubavlju prema bližnjem.
Svedočanstva o rečima svetogorskog starca o budućem uzroku sukoba ponovo se prepričavaju u svetlu novih geopolitičkih napetosti.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Dobili su dar isceljenja, a za svoju pomoć nisu tražili ništa osim vere u Hrista, a njihov život ostao je primer milosrđa, služenja drugima i nepokolebljivosti uprkos progonima.
Svedočanstva o rečima svetogorskog starca o budućem uzroku sukoba ponovo se prepričavaju u svetlu novih geopolitičkih napetosti.
Jedan od najvećih ruskih duhovnika upozoravao je da čovek lako može da postane zarobljenik sopstvenih briga, pretpostavki i neprestanog preispitivanja, a izlaz je video u jednostavnom životu sa Bogom.