ZAŠTO SE SAVREMENI BRAKOVI RASPADAJU: Otac Predrag Popović udario u sam srž problema!
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Pobožnost u hramu ne počinje ulaskom kroz vrata, već se rađa u svakodnevnom životu. Sveti Teofan Zatvornik nas devetog petka posle Pedesetnice podseća da su naše misli i ponašanje u svetinjama odraz celokupnog života, te nas poziva da se u svakodnevnom životu pripremimo za dostojno prebivanje pred licem Božijim.
Dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu razbojničku (Mt.21,13). Svima je poznato da hram zahteva pobožnost, sabrane misli, udubljeno bogomislije i stajanje u prisustvu Božijem. Kako to ispuniti? U hram se ide sa željom za molitvom, da se kratko i sa toplim usrđem odstoji. Međutim, misli brzo počinju da lutaju i u glavi postaje još šumnije nego što je to bilo u hramu Jerusalimskom kada ga je Gospod pohodio.
Zbog čega je tako? Zbog toga što su boravak u hramu i misli koje u njemu imamo – odraz sveg našeg života. Kako se živi, tako se i u hramu ponaša. Hram utiče i unekoliko podržava duhovne potrebe, ali običan tok duhovnog nastrojenja preovladava.
Stoga, ako hoćeš da tvoj boravak u hramu bude dostojano prebivanje pred licem Božijim, pripremi se još u svakodnevnom običnom životu. Koliko god možeš, hodi u molitvenom raspoloženju. Taj trud će te dovesti dotle da ćeš i u hramu sve vreme da provedeš u pobožnosti. Ta pobožnost će, opet, da te pobuđuje i na pobožnost u običnom životu. Tako ćeš ići sve više i više. Gospod će pomoći. Ti samo počni!
Za sredu pete sedmice po Vaskrsu ruski svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini piše o odgovornosti sveštenstva, duhovnoj gladi naroda i tišini koja ne sme postati pravilo
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik tumači duboku istinu o hramu u kome jedino Gospod može prebivati — hramu ljudskog srca, ako je celo i bez podele.
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o nečistom duhu koji napušta telo čoveka, a potom se u isto vraća sa sedam duhova gorih od sebe.
U ovoj priči, žena koja je bila grešnica pokazala je veliku ljubav i pokajanje pred Isusom, iskazujući duboku poniznost i pokornost. Isus, opominjući fariseja Simona, objašnjava da se ljubav i pokajanje iskazuju kroz dela, i da oni koji mnogo vole i kaje se, dobijaju oproštaj od Boga.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za sredu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su Hristove reči izazvale tako burnu reakciju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.