OVAKVE MOLITVE BOG NE ČUJE, ČAK I DA SU NAJUZVIŠENIJE: Đakon Aleksandar Milojkov otkrio kako se pravilno moli i gde većina greši
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
U delu svoje knjige za 11. utorak posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća da je ispravno ponašanje u javnosti, bez prave unutrašnje čistote, tek maska koja prikriva duhovnu prazninu.
Očisti ono što je iznutra da bi i spoljašnje bilo čisto (Mt.23,26). Spoljašnje ponašanje je kod nas u svakodnevnom životu gotovo uvek ispravno, budući da se uzdržavamo, bojeći se ljudskog suda. Kod ljudi, pak, koji se i u spoljašnjosti predaju porocima, već je nestao svaki stid.
Ispravno ponašanje, međutim, ne prati uvek ispravan unutrašnji tok misli i osećanja. Tu se samougađanju daje puna sloboda, kome se u spoljašnjosti inače popušta onoliko koliko dopušta ljudski pogled i neophodnost da se od njega sakriju privatna dela. Šta je to drugo do – okrečeni grob.
Unutrašnja nečistota i ono spoljašnje čini nečistim. Zato očisti ono što je unutra, pa će i spoljašnjost postati čista. Tako ćeš sav postati čisti sasud, pogodan za svaku dobru upotrebu tvom Domaćinu.
Za divljenje je, pak, zbog čega unutrašnjost ostaje u tolikoj nebrizi, budući da niko sebi ne želi pogibao. Svakako da neprijatelj drži takvu dušu, zavaravajući je: „To nije ništa. Samo da se nemaju javni gresi“. On dušu uči da glavno delo ostavi za sutra: „Sutra ćemo se ozbiljno pozabaviti sobom, a sada neka se duša nasladi strasnim mislima i maštarijama, kad već ne može delima“.
Čuvajmo se, pak, dobro da ne bismo i ostareli u takvoj nameri, jer će tada ispravljanje već biti nemoguće. Starog čoveka je nemoguće iznova vaspitati.
Sveti Teofan Zatvornik nas 10. subote posle Pedesetnice u svojoj knjizi podseća da hrišćanstvo nije samo skup pravila i poredaka, već put unutrašnjeg preobražaja. Jesmo li istinski hrišćani u duhu ili samo po imenu?
U svojoj dubokoj misli, Sveti Teofan Zatvornik nas, 10. petka posle Pedesetnice, podseća na reči Gospoda da u budućem životu nema ni ženidbe ni udadbe. On naglašava da rad za ovaj svet ne treba zanemariti, ali da je od presudne važnosti da glavna briga bude priprema za večno blaženstvo.
Pobožnost u hramu ne počinje ulaskom kroz vrata, već se rađa u svakodnevnom životu. Sveti Teofan Zatvornik nas devetog petka posle Pedesetnice podseća da su naše misli i ponašanje u svetinjama odraz celokupnog života, te nas poziva da se u svakodnevnom životu pripremimo za dostojno prebivanje pred licem Božijim.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi devete srede posle Pedesetnice podseća nas na priču o radnicima u vinogradu, u kojoj i oni koji su radili samo jedan čas su jednako nagrađeni. Poziv na duhovni preporod i pokajanje stiže uvek na vreme, bez obzira na godine, jer Gospod milostivo prima svakog ko mu se sa skrušenošću obrati.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
Odgovori Isus i reče joj: "Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu."
Svetom službom započeo je zvanično pontifikat novog pape, uz prisustvo svetskih lidera, strogih bezbednosnih mera i desetina hiljada vernika. Njegova inauguracija bila je više od ceremonije — trenutak kada je Crkva ponovo podigla svoj glas za mir, jedinstvo i veru.
U pitanju je običaj ili tradicija, a ne zapovest, i tokom vekova ponuđena su različita tumačenja ovog neobičnog, ali duboko simboličnog čina.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.