Na svečanom otvaranju ove međunarodne izložbe u Galeriji Kolarčeve Zadužbine predstavljeni su radovi vrhunskih umetnika iz Srbije, regiona i Rumunije, dok su radionice uživo omogućile posetiocima da svedoče nastanku svetih ikona i tako se upuste u fascinantni svet crkvenog stvaralaštva.
Pod svodom Galerije Kolarčeve zadužbine, 27. avgusta 2024. godine, započelo je slavlje crkvene umetnosti – izložba Portret na ikoni 2024, koje će trajati do 9. septembra. U galerijskom prostoru ovog centra kulture, umetnosti i stvaralaštva, publika je imala priliku da doživi susret sa 73 odabrana rada, plodova ruku 60 autora iz Srbije, regiona, ali i iz Rumunije.
Ovogodišnja izložba, koja se održava po peti put, prvi put je zadobila međunarodni karakter, okupljajući umetnike čiji radovi, prožeti svetlom božanske inspiracije, spajaju ono staro i ono novo, tradiciju i savremenost. Umetnici su uneli u svoja dela snagu vizantijskih koncepcija, one koje su utkane u tkivo srpske duše, pružajući neprekinut most između prošlosti i sadašnjosti.
Foto: Nemanja Boškov
Radionica u Galeriji Kolarčevoj zadužbini
Jedan od ključnih trenutaka izložbe bile su radionice, otvorene za javnost, gde su prisutni mogli da prate stvaranje ikona na licu mesta, posmatrajući kako se pod pažljivim rukama stvaralaca rađa slika Nerukotvorenog obraza Gospodnjeg.
Učestvovali su mnogi, ali su posebno svetlili profesor dr Todor Mitrović, episkop novobrdski Ilarion, te mladi i talentovani master slikar-kozervator Luka Novaković, koji u svojoj umetničkoj viziji spaja ono prošlo sa modernim. Njihove ikone, stvorene u duhu prastare tradicije, ali sa izražajem savremenog umetničkog jezika, bile su simbolično izložene na štafelajima na kojima su i nastale.
Gordana Tadić
Vladika Ilarion i master slikar-konzervator Luka Novaković
U trenucima kada digitalno doba neumoljivo korača napred, postavlja se pitanje mesta ikone u savremenom svetu. Luka Novaković, jedan od istaknutih učesnika izložbe, mudro primećuje:
- Ikona je tokom svog razvojnog puta prolazila kroz mnoge stilske promene. Isto kao i nekad, ona danas dobija svoj izraz koji se temelji i na sintezi starih stilova, uz to koristeći se savremenim likovnim sredstvima, kako bi njen likovni jezik bio bliži čoveku današnjice. Na ovaj način ono što je staro i ono novo u ikoni se čini savremenim, tj. vanvremenim.
Upravo ovakva nadahnuća i stvaralački napori doprineli su da izložba Portret na ikoni zauzme posebno mesto na kulturnoj mapi Srbije i šire. Ovogodišnji radovi, pažljivo odabrani od strane uglednog umetničkog saveta, predstavljaju vrhunske domete savremenog ikonopisanja, pri čemu su najistaknutiji autori i nagrađeni: Bojana Vujić za svoj mozaik, kao i Đorđe Savić i bračni par Dimitrijević za ikone koje slave svetitelje i njihovu božansku misiju.
Izložba Portret na ikoni ostaje svetionik u čudnim vodama savremene umetnosti, podsećajući nas da je crkvena umetnost neraskidivo povezana sa našom svakodnevicom. Ona nas, kako bi rekao Novaković, podseća da su ikone, i one drevne, ali i one novonastale, podjednako savremene, čuvajući svoju tradiciju, a ipak otvarajući vrata budućnosti.
Podrška izložbi koju su pružili Zadužbina Ilije Milosavljevića Kolarca, kao i Kabinet njegove svetosti Patrijarha srpskog Porfirija, svedoči o njenom značaju i važnosti u očuvanju kulturnog i duhovnog blaga našeg naroda. Kroz ovu izložbu, Beograd nastavlja da neguje svetlost vere i umetnosti, koja nas sve povezuje i vodi ka božanskom.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija u Kolarčevoj zadužbini otvara se međunarodna izložba “Svetlost Logosa” pod okriljem Uneska – 125 ikona iz 12 zemalja.
Njegova priča počinje pred ikonom Svetog Jovana u porodičnoj kući, a nastavlja se kroz decenije posvećenog rada, molitve i susreta sa ljudima različitih kultura.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
U pravoslavnoj ikonografiji može se susresti neobičan prikaz Jovana Krstitelja s krilima i… sopstvenom odsečenom glavom u rukama. Šta znači ova neobična predstava i koju poruku nosi za vernike?
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.