PATRIJARH PORFIRIJE NA JUBILEJU KBC „BEŽANIJSKA KOSA“: Molite se da u zdravom telu bude zdrav duh
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Sveti Teofan Zatvornik nas 13. utorka po Pedesetnici podseća da svaki vernik nosi tu istu odgovornost. Pozvan je da sledi Hrista, da se trudi nad sobom, da isceljuje svoje duhovne rane, suzbija grehovne navike i pomaže bližnjima, čineći time prvi korak ka putu spasenja.
Gospod je izabrao apostole da budu s njim i da ih šalje da propovedaju i da imaju vlast isceljivati bolesti i isterivati demone (Mk.3,14-15). I svaki hrišćanin je izabran da čini slična dela: da bude sa Gospodom, sećajući se Njega i Njegove svudaprisutnosti, da propoveda i ispunjava Njegove zapovesti i da je spreman da ispoveda svoju veru u Njega.
Takvo ispovedanje će za slušaoce u krugu u kome se vrši biti gromka propoved. Svaki hrišćanin ima vlast da isceljuje bolesti, premda ne tuđe, nego svoje, i ne telesne, nego duševne – grehe i grehovne navike. On ima vlast da izgoni demone, odbijajući zle pomisli koje oni seju i gaseći strasne pobude koje oni raspaljuju.
Čini tako i bićeš apostol i ispunitelj onoga na šta te je Gospod izabrao, delatnik svoga poslanstva. Ako uspeš najpre u svemu tome, Gospod će te možda pozvati i na posebno poslanstvo – da spasavaš druge, budući da si sam pošao putem spasenja, i da pomažeš iskušavanima, pošto si sam prošao sva iskušenja i stekao opit u dobru i zlu.
Tvoj posao je da se trudiš nad sobom – na to si već izabran. Ostalo je u rukama Božijim. Onaj ko se smiri, biće uzvišen.
Na Nedelju Silaska Svetoga Duha na apostole, sedme nedelje po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik, piše o večnoj istini o spasenju, veri i nerazdeljnom jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, u četvrtak druge sedmice po Vaskrsu, ruski svetac razmatra duboku istinu o sudbini svakog čoveka prema delima koja čini.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za nedelju druge sedmice Velikog posta, svetitelj piše o tome kako se, kroz Hrista, dolazi do spasenja, naglašavajući snagu vere, ljubavi i nade kao ključnih stanja koja nas vode ka Ocu.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za 32. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan otkriva kako duhovni pastiri vode verne do poslednjeg cilja – savršenstva u Hristu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.