POZNATI AMERIKANAC PRIMIO PRAVOSLAVLJE: "Bog je tako rekao, želim da živim u manastiru"
Džibri Bel je ispričao kako je odlučio pre četiri - pet godina da postane pravoslavac, a krštenje je obavio u crkvi u Čikagu.
Hršćani nose krst kao simbol spasenja, ovo je oruđe pogubljenja Isusa Hrista, koji je umro za grehe ljudskog roda. To ne može biti ukras, greše oni koji na krst gledaju sa ove tačke gledišta.
Časni krst je najupečatljivije obeležje hrišćanstva i simbolički motiv poznat još od stavaranja čoveka. Kod starih Jevreja krst je smatran simbolom sramote i rugla, na njemu su se razapinjali lopovi, pirati i robovi i ta kazna je nazivana "ropsko mučenje". Zato su upravo razapeli Gospoda Isusa Hrista na krst, da bi ga što više ponizili. Kao oruđe na kojem je Isus Hrist i razapet, i postaje simbol hrišćanstva, ali i simbol iskupljenja hrišćana od praroditeljskog greha i posledica toga greha.
On je ujedno i simbol rekapitulacije Hristovog života, poruka spasenja, ali i puta kojim se ide ka Isusu Hristu. Predstavlja i važan štit koji zaklanja od svih neprijatelja.
Krst, naprostije rečeno, predstavlja Isusovu smrt na krstu i njegovo uskrsnuće.

iz manastira Tumane kaže da bi trebalo nositi krst oko vrata a za to navodi i dobre razloge.
- Krst je simbol Hristovog stradanja, ali i neuništivi simbol njegovog vaskrsenja. Poruka krsta nama, jeste da moramo da ponesemo u ovom životu stradanje do večnog života i vaskrsenja. Zato je danas krst simbol pobede, simbol života, simbol radosti, simbol večnog trajanja, ali i naša velika zaštita i pokroviteljstvo i u ovozemaljskom životu. Mi krst kao pravoslavni hrišćani nosimo oko vrata da bi pokazali svoje opredenjenje da smo Hristovi, da smo hrišćanani, ali isto tako i sa nadom da će u ime Hristovo njegov krst da nas štiti i čuva u sve dane života našega - rekao je on.
Međutim, problem nastaje, ako je suditi prema rečima sveštenika, ako ga nosite kao ukras, kao statusni simbol opčinjen dijamantima i dragim kamenjem.
Hršćani nose krst kao simbol spasenja, ovo je oruđe pogubljenja Isusa Hrista, koji je umro za grehe ljudskog roda. To ne može biti ukras, greše oni koji na krst gledaju sa ove tačke gledišta. Mnogi ga nose i na narukcicama i na ogrlicama i na minđušama.
U pravoslavlju nije uobičajeno nositi dva krsta, kaže protojerej Andrej (Efanov). Prema njegovim rečima, to nije prihvaćeno, a i besmisleno je. Drugi je bolje držati na polici sa ikonama. Jer kao što je Isus rekao: "Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide.“ (Matej 16:24; Marko 8:34; Luka 9:23)
Džibri Bel je ispričao kako je odlučio pre četiri - pet godina da postane pravoslavac, a krštenje je obavio u crkvi u Čikagu. Sveti Teofan naglašava da zlo ne prestaje ni nakon smrti; ono proganja duše, ali vernike ne treba da bude strah, jer nad njima zlo nema moć. Njihova vera i molitva su kao oružje protiv zlih sila, koje se povlače pred iskrenim duhovnim životom. Poruka je jasna, ukoliko želimo da se oslobodimo zla, moramo biti budni, moliti se i čuvati svoju dušu. Samo na taj način možemo da odbijemo napade i ostanemo snažni u veri. Sveti Teofan nas poziva na trezvenost i borbu, uz uverenje da uz Božju pomoć možemo prevazići svaku prepreku na našem putu ka svetosti. Sveti Teofan ukazuje na to da, iako svet oko nas može izgledati haotično i neprijatno, unutrašnji mir koji dolazi od Hrista može prevazići sve spoljašnje teškoće. On ističe da je taj unutrašnji mir neodvojiv od Hrista i da se stiče kroz delovanje i ispunjavanje Božjih zapovesti. To znači da sama misao ili želja nisu dovoljne; potrebno je aktivno delovanje u skladu sa verom kako bi se iskusila blagodat i prijatnost koju Hristos donosi. Takođe, naglašava da se prijatnost može useliti u dušu čak i kada spoljašnji svet deluje suprotno. Unutrašnji mir i radost postaju snaga koja nam pomaže da se nosimo sa izazovima, bez obzira na to koliko teški bili. Ovaj unutrašnji spokoj može učiniti da spoljašnje uznemirenje izgubi svoju težinu i gorčinu. Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona.
POZNATI AMERIKANAC PRIMIO PRAVOSLAVLJE: "Bog je tako rekao, želim da živim u manastiru"
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Tako dakle, budi trezvouman, bdi, moli se, i neprijatelj ti ništa neće moći učiniti"
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Uostalom, za onog u koga se useli unutrašnji mir, spoljašnja uznemirenja više nemaju težinu ni gorčinu"
OBOJICA SU SA VELIKOM PREDANOŠĆU SLUŽILA HRISTU: Danas su Sveti apostol Filip Đakon i Sveti Teofan Načertani
U Krstopoklonoj nedelji setimo se Svete carice Jelene, žene koja je od skromnih početaka postala simbol hrišćanskog spasenja, čineći Krst hrišćanskim znamenjem koje prevazilazi granice vremena.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
Trpeza, koja je nekada bila sveto mesto zahvalnosti, pretvorila se u naviku.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U besedi za 27. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ochridski i Žički objašnjava kako raznovrsna zvanja oblikuju telo Crkve i vode verne ka spasenju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Otkrijte jednostavne principe koji pomažu da ostanemo mirni, odlučni i moralno jaki čak i kada život postavlja izazove pred nas.