JEVANĐELJE ZA UTORAK, 29. OKTOBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 19. utorak po Pedesetnici
Današnje Jevanđelje po Luki, začalo 18. (5,12-16) pripoveda o čudesnom isceljenju bolesnog čoveka, nakon što je imao susret sa Isusom Hristom.
U Jevanđelju po Luki (6,37-45), Isus naglašava važnost neosuđivanja i opraštanja, ističući da će ljudi dobiti ono što daju.
Jevanđelje Luka, začalo 27. (6,37-45) 37. I ne sudite, i neće vam se suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se. 38. Dajte, i daće vam se; meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom merom merite onakvom će vam se meriti. 39. I kaza im priču: „Može li slepac slepca voditi? Neće li oba pasti u jamu?
40. Nema učenika nad učiteljem svojim, nego i kada se usavrši, biće svaki kao i učitelj njegov. 41. A zašto vidiš trun koji je u oku brata svoga, a brvno koje je u tvom oku ne osećaš? 42. Ili, kako možeš reći bratu svom: ‘Brate, stani da izvadim trun koji je u oku tvom‘, kada sam ne vidiš brvno u oku svom? Licemere, izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti da izvadiš trun iz oka brata svog.
43. Jer nema drveta dobra da rađa zao rod, niti drveta zla da rađa dobar rod. 44. Jer se svako drvo po rodu svome poznaje; jer se smokve ne beru sa trnja, niti se grožđe bere s kupine. 45. Dobar čovek iz dobre riznice srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle riznice srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.”
Današnje Jevanđelje po Luki, začalo 18. (5,12-16) pripoveda o čudesnom isceljenju bolesnog čoveka, nakon što je imao susret sa Isusom Hristom.
Današnje Jevanđelje po Luki začalo 24. (6,17-23), pripoveda o Isusovom pozivu vernicima da se raduju i uzdaju u Boga i nebeski život.
Današnje Jevanđelje po Luki začalo 19. (5,17-26) pripoveda o tome kako je Isus Hrist iscelio bolesnog čoveka.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Luki, uči nas o pravoj prirodi ljubavi i milosrđa.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Ovo jevanđelje po Luki govori o tome kako je Isus Hrist uspeo da nahrani sa dve ribe i pet hlebova pet hiljada ljudi.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
Crkva nas podseća da jedini istinski poznavalac ljudskog srca jeste Bog.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.