JEVANĐELJE ZA UTORAK, 5. NOVEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 20. utorak po Pedesetnici
U Jevanđelju po Luki (6,37-45), Isus naglašava važnost neosuđivanja i opraštanja, ističući da će ljudi dobiti ono što daju.
Ovo jevanđelje po Luki govori o tome kako je Isus Hrist uspeo da nahrani sa dve ribe i pet hlebova pet hiljada ljudi.
Jevanđelje Luka, začalo 42. (9,12-18) 12. A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i nek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu. 13. A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dve ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod. 14. Jer bijaše ljudi, oko pet hiljada. Ali Isus Hrist reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset. 15. I učiniše tako, i posadiše ih sve. 16. A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu. 17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica. 18. I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim behu učenici, i zapita ih govoreći: „Šta govori narod ko sam ja?”
U Jevanđelju po Luki (6,37-45), Isus naglašava važnost neosuđivanja i opraštanja, ističući da će ljudi dobiti ono što daju.
Današnje jevanđelje po Luki pripoveda o čudima koje je sproveo Isus Hrist, ali i zahvalnosti koju su mu nakon istih ukazali ljudi koje je izbavio od nedaća.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja govori o tome kako je Isus smirio oluju na jezeru, pokazujući svoju moć nad prirodom. Učenici su se zapitali ko je on, jer je, zapovedivši vetrovima i vodi izazvao čudo, koje ih je uplašilo i zadivilo.
Ovaj odlomak iz jevanđelja govori o Irodu četverovlasniku i njegovoj nedoumici o Isusu, jer su se govorile različite priče, poput toga da je Jovan ustao iz mrtvih ili da je neki od proroka vaskrsao.
"Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću isterati napolje".
I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer gledahu znamenja njegova koja činjaše na bolesnicima.
"Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok".
"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".
Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama, pa prođe između njih i tako otide.
U utorak pete sedmice po Vaskrsu, reči jednog od najvećih duhovnika Ruske pravoslavne crkve odjekuju kao prorokova opomena: ako se oglušimo o Hrista, Gospod će jednostavno proći pored nas.
Na nedavno održanom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora, arhijereji su, pored razgovora o savremenim izazovima, odlučili da u lik svetih budu pribrojani verni hrišćani iz naroda – jerarsi, sveštenici, monasi i mučenici koji su životom i stradanjem ostavili neizbrisiv trag.
U prvom privatnom susretu nakon ustoličenja, poglavar Rimokatoličke crkve i vaseljenski patrijarh razgovarali su o zajedničkom Vaskrsu, budućoj proslavi u Nikeji i potrebi teološkog i duhovnog zbližavanja pravoslavlja i katoličanstva.
Da se portal religija.rs čita i u Švedskoj svedoči naš sagovornik, fitnes instruktor iz Beograda, koji već četvrtu godinu taj deo Skandinavije zove drugi dom.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Jednom prilikom Danilo Lazović se podsetio neobičnog razgovora, koji je vodio sa svojim ocem u porti manastira Mileševa.
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Dr Alan Džozefson, psihijatar sa Univerziteta u Luizvilu, javno je govorio protiv nepovratnih zahvata nad maloletnicima i zbog toga izgubio posao. Posle godina borbe, istina mu je donela i pravdu - i 1,6 miliona dolara.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.