JEVANĐELJE ZA SUBOTU, 16. NOVEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 21. subotu po Pedesetnici
Ovo jevanđelje po Luki pripoveda o čudesnom izlečenju čoveka, čija ruka je obolela, ali i odgovoru Hrista o radu subotom.
U jevanđeljima po Mateji i Luki pripoveda se o tome kako će od žita na dan setve biti odvojen kukolj, ali i o tome kako je Isus Hrist dao moć da preko zmija i škorpija idu sedamdeset ljudi.
Sveto jevanđelje od Mateja, začalo 52,54 (13,24-30; 36-43) 24. Drugu priču kaza im govoreći: „Carstvo nebesko je kao čovek što poseja dobro seme na njivi svojoj. 25. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i poseja kukolj po pšenici, pa otide. 26. A kada niče usev i rod donese, onda se pokaza kukolj. 27. Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: „Gospodaru, nisi li ti dobro seme sejao na njivi svojoj? Otkuda, dakle, kukolj?” 28. A on im reče: „Neprijatelj čovek to učini.” A sluge mu rekoše: „Hoćeš li, dakle, da idemo da ga počupamo?” 29. A on reče: „Ne, da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime i pšenicu. 30. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; a u vreme žetve reći ću žeteocima: „Saberite najpre kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže, a pšenicu odvezite u žitnicu moju.”
Sveto Jevanđelje od Luke, začalo 51 (10,16-21) 16. „Ko vas sluša, mene sluša, i ko se vas odriče, mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se Onoga koji je mene poslao.” 17. Vratiše se pak sedamdesetorica sa radošću govoreći: „Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje.” 18. A on im reče: „Videh satanu gde pade sa neba kao munja. 19. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i škorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. 20. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.” 21. U taj čas obradova se duhom Isus i reče: „Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja Tvoja.”
Ovo jevanđelje po Luki pripoveda o čudesnom izlečenju čoveka, čija ruka je obolela, ali i odgovoru Hrista o radu subotom.
Jevanđelje po Luki (8,5-15) govori o parabolu koju Isus ispriča, a koja prikazuje četiri načina na koje ljudi prihvataju Božiju reč. Neki je ignorišu, neki je brzo zaborave, neki su preokupirani životnim brigama, a oni koji je istinski prihvate donose dobre plodove.
Jevanđelje po Luki (9,18-22) prikazuje trenutak kada Isus pita svoje učenike šta narod kaže "ko je on", a učenici mu odgovaraju na to pitanje.
U ovom jevanđelju po Luki, Isus objašnjava svojim učenicima da ne treba da se protive onima koji nisu protiv njih, jer su oni sa njima.
"Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću isterati napolje".
I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer gledahu znamenja njegova koja činjaše na bolesnicima.
U ova dva Jevanđelja po Marku i Jovanu se priča o čudima Hristovim i porukama koje je ostavio svima da se njima služe.
U ovom odlomku Knjige proroka Isaije govori se o tome kako će se u Jerusalimu desti događaji od sudbinskog značaja.
Reči ruskog svetitelja nude neočekivano jednostavan odgovor onima koje pritiskaju misli, nemir i osećaj da im je duša postala tesna.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Recept iz "Srbskog kuvara" donosi miris cimeta, posne delicije i vekovnu tradiciju pravoslavnih kuhinja pravo na vaš sto.