JEVANĐELJE ZA UTORAK, 12. NOVEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 21. utorak po Pedesetnici
Današnje jevanđelje po Luki pripoveda o čudima koje je sproveo Isus Hrist, ali i zahvalnosti koju su mu nakon istih ukazali ljudi koje je izbavio od nedaća.
Jevanđelje po Luki (8,5-15) govori o parabolu koju Isus ispriča, a koja prikazuje četiri načina na koje ljudi prihvataju Božiju reč. Neki je ignorišu, neki je brzo zaborave, neki su preokupirani životnim brigama, a oni koji je istinski prihvate donose dobre plodove.
Jevanđelje Luka, začalo 35. (8,5-15) 5. Iziđe sejač da seje seme svoje; i kad sejaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. 6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. 7. A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga. 8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: „Ko ima uši da čuje, neka čuje!” 9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: „Šta znači ova priča?” 10. A on reče: „Vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju. 11. A ova priča znači: Seme je reč Božija. 12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima reč iz srca njihovoga, da ne veruju i da se ne spasu. 13. A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju reč; i ovi korena nemaju te za neko vreme veruju, a u vreme iskušenja otpadnu. 14. A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda. 15. A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši reč, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju.” Ovo govoreći povika: „Ko ima uši da čuje, neka čuje!”
Današnje jevanđelje po Luki pripoveda o čudima koje je sproveo Isus Hrist, ali i zahvalnosti koju su mu nakon istih ukazali ljudi koje je izbavio od nedaća.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja govori o tome kako je Isus smirio oluju na jezeru, pokazujući svoju moć nad prirodom. Učenici su se zapitali ko je on, jer je, zapovedivši vetrovima i vodi izazvao čudo, koje ih je uplašilo i zadivilo.
Ovaj odlomak iz jevanđelja govori o Irodu četverovlasniku i njegovoj nedoumici o Isusu, jer su se govorile različite priče, poput toga da je Jovan ustao iz mrtvih ili da je neki od proroka vaskrsao.
Ovo jevanđelje po Luki pripoveda o čudesnom izlečenju čoveka, čija ruka je obolela, ali i odgovoru Hrista o radu subotom.
"Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću isterati napolje".
I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer gledahu znamenja njegova koja činjaše na bolesnicima.
"Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok".
"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Pravoslavlje ne osuđuju upotrebu kafe ili alkohola, već zloupotrebu, odnosno trenutak kada čovek dopusti da ga navika ili poriv nadvladaju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
Naučite kako da jednostavnim koracima pripremite čorbu koja čuva porodičnu tradiciju i unosi svečanost u svaki slavski dan.