Ikonografija opisuje pravila i propise na osnovu kojih freskopisac ili ikonopisac zna na koji način se predstavlja pojedina tema na ikonama ili freskama. Ovim načelima bi trebalo da se vodi svako ko se bavi freskopisom.
Iako je ikonopis grčkog sveštenika Stamatisa Sklirisa prepoznat u svetu kao cenjen doprinos umetnosti, i pored toga što je likovnim umećem doprineo izgledu fresaka u manastirima Ćelije i Dečanima, njegove ikone pojedini smatraju bogohuljenjem.
Promovisanje grčkog sveštenika i ikonopisca Stamatisa Sklirisa, koji je završio Medicinski fakultet u Atini, a studije teologije nastavio u Beogradu na Bogoslovskom fakultetu protojerej Saša Petrović vidi kao nedopustivo, nazivajući njegove freske skaradnim karikaturama.
- Otac Mateja Matejić, sveštenik, pisac i univerzitetski profesor, njegove freske je nazivao p*rnografijom. Sve su to isfeminizirani likovi Isusa Hrista. Naslikan je našminkan i sa izraženim trepavicama. Smeje se, igra se sa pticama, zabavlja se - objašnjava sveštenik.
Prikaz svetiteljki takođe smatra neprimernim, navodeći da deluju kao učesnice televizijskih programa, u kojima se promoviše bludno ponašanje i nemoral.
- Svetiteljke izgledaju kao da su izašle iz nekog rijaliti programa, nose nakit, obnažene su... Njegova knjiga ilustracija predstavlja preneražene, izveštačene, izobličene svece. To je užas, da se prekrstite i levom i desnom rukom....
Printscreen/Youtube
Protojerej Saša Petrović
Da bi video uticaj takvog prikaza svetih likova na najmlađe sveštenik je ikone pokazao svojoj maloj kćerki, a reakcija deteta je za njega bila sasvim dovoljna u potvrđivanju njegove teze da su ikone nastrane.
- Da bih najbolje testirao njegovu ikonografiju pokazao sam je svojoj trogodišnjoj ćerki. Ona se uplašila. Kad dete stvara odbojnost od toga, stvari su jasne. To se polako i na podmukao način podvlači, da nam bude prihvatljivo da Isus Hrist izgleda kao da je došao sa nekakve žurke - zaključuje protojerej Saša Petrović.
Ko je Stamatis Skliris
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Stamatis Skliris
Otac Stamatis Skliris rođen je u Pireju, luci Atine, 1946. godine. Na svom krštenju dobio je ime po Svetom novomučeniku Stamatiju sa ostrva Hidra. Od najranijeg detinjstva pokazivao je umetničke talente, a kroz osnovno i srednje obrazovanje počeo je da slika i piše crkvene pesme. Prvobitno je završio Medicinski fakultet (1971), a potom i Teološki fakultet (1976) na Univerzitetu u Atini.
Nastavio je studije u Beogradu na Teološkom i Filozofskom fakultetu, pohađajući predavanja iz Teologije i Istorije umetnosti. Njegova ljubav i entuzijazam prema Teologiji i Umetnosti učinili su ga jednim od najstručnijih pravoslavnih ikonologa, ikonografa i tehnotropa (dizajnera i stilista) ikona, kao i poznavateljem starinske, srednjovekovne i savremene umetnosti.
Zajedno sa suprugom Marinom, otac Stamatis je proveo dve godine u Srbiji, uglavnom u manastiru Ćelije, u neposrednoj blizini oca Justina (Popovića) – danas Svetog Justina Ćeljijskog. Tokom tog perioda, ukrasio je manastirsku kapelu posvećenu Svetom Stefanu Dečanskom. Bivši je sveštenik, a od 1979. služi u Atini.
Autor je brojnih studija, članaka i knjiga o umetnosti, ikonopisanju i teologiji. Njegova dela su prevedena na nekoliko jezika, uključujući srpski (Prostor umetnosti u vizantijskom ikonopisanju, U ogledalu i u zagonetki). Učestvovao je na brojnim grupnim i individualnim izložbama: "Zigos" 1991, 1994, 2004. u Atini, Salon d'Autone 1992, 1993, Salon des Artistes Francais 1993 u Parizu, Brisel 2004. i Titanium u Atini 2007. Njegova dela izlagana su u Srbiji više puta.
Metanije su prisutne u svakodnevnom životu vernika tokom cele godine, mada se u vreme velikih pokajničkih podviga tokom postova, a naročito Časnog posta
Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Freskopis manastira Sopoćani je toliko lep i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a sa neizmernom lepotom istog su se složili istoričari umetnosti 60-ih godina prošlog veka.
Nakon što su jednom generalu lekari rekli da operaciju na srcu ne žele da izvedu zbog komplikovanosti, on je spas potražio od Svetog Vasilija Ostroškog.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.