Ikonografija opisuje pravila i propise na osnovu kojih freskopisac ili ikonopisac zna na koji način se predstavlja pojedina tema na ikonama ili freskama. Ovim načelima bi trebalo da se vodi svako ko se bavi freskopisom.
Iako je ikonopis grčkog sveštenika Stamatisa Sklirisa prepoznat u svetu kao cenjen doprinos umetnosti, i pored toga što je likovnim umećem doprineo izgledu fresaka u manastirima Ćelije i Dečanima, njegove ikone pojedini smatraju bogohuljenjem.
Promovisanje grčkog sveštenika i ikonopisca Stamatisa Sklirisa, koji je završio Medicinski fakultet u Atini, a studije teologije nastavio u Beogradu na Bogoslovskom fakultetu protojerej Saša Petrović vidi kao nedopustivo, nazivajući njegove freske skaradnim karikaturama.
- Otac Mateja Matejić, sveštenik, pisac i univerzitetski profesor, njegove freske je nazivao p*rnografijom. Sve su to isfeminizirani likovi Isusa Hrista. Naslikan je našminkan i sa izraženim trepavicama. Smeje se, igra se sa pticama, zabavlja se - objašnjava sveštenik.
Prikaz svetiteljki takođe smatra neprimernim, navodeći da deluju kao učesnice televizijskih programa, u kojima se promoviše bludno ponašanje i nemoral.
- Svetiteljke izgledaju kao da su izašle iz nekog rijaliti programa, nose nakit, obnažene su... Njegova knjiga ilustracija predstavlja preneražene, izveštačene, izobličene svece. To je užas, da se prekrstite i levom i desnom rukom....
Printscreen/Youtube
Protojerej Saša Petrović
Da bi video uticaj takvog prikaza svetih likova na najmlađe sveštenik je ikone pokazao svojoj maloj kćerki, a reakcija deteta je za njega bila sasvim dovoljna u potvrđivanju njegove teze da su ikone nastrane.
- Da bih najbolje testirao njegovu ikonografiju pokazao sam je svojoj trogodišnjoj ćerki. Ona se uplašila. Kad dete stvara odbojnost od toga, stvari su jasne. To se polako i na podmukao način podvlači, da nam bude prihvatljivo da Isus Hrist izgleda kao da je došao sa nekakve žurke - zaključuje protojerej Saša Petrović.
Ko je Stamatis Skliris
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Stamatis Skliris
Otac Stamatis Skliris rođen je u Pireju, luci Atine, 1946. godine. Na svom krštenju dobio je ime po Svetom novomučeniku Stamatiju sa ostrva Hidra. Od najranijeg detinjstva pokazivao je umetničke talente, a kroz osnovno i srednje obrazovanje počeo je da slika i piše crkvene pesme. Prvobitno je završio Medicinski fakultet (1971), a potom i Teološki fakultet (1976) na Univerzitetu u Atini.
Nastavio je studije u Beogradu na Teološkom i Filozofskom fakultetu, pohađajući predavanja iz Teologije i Istorije umetnosti. Njegova ljubav i entuzijazam prema Teologiji i Umetnosti učinili su ga jednim od najstručnijih pravoslavnih ikonologa, ikonografa i tehnotropa (dizajnera i stilista) ikona, kao i poznavateljem starinske, srednjovekovne i savremene umetnosti.
Zajedno sa suprugom Marinom, otac Stamatis je proveo dve godine u Srbiji, uglavnom u manastiru Ćelije, u neposrednoj blizini oca Justina (Popovića) – danas Svetog Justina Ćeljijskog. Tokom tog perioda, ukrasio je manastirsku kapelu posvećenu Svetom Stefanu Dečanskom. Bivši je sveštenik, a od 1979. služi u Atini.
Autor je brojnih studija, članaka i knjiga o umetnosti, ikonopisanju i teologiji. Njegova dela su prevedena na nekoliko jezika, uključujući srpski (Prostor umetnosti u vizantijskom ikonopisanju, U ogledalu i u zagonetki). Učestvovao je na brojnim grupnim i individualnim izložbama: "Zigos" 1991, 1994, 2004. u Atini, Salon d'Autone 1992, 1993, Salon des Artistes Francais 1993 u Parizu, Brisel 2004. i Titanium u Atini 2007. Njegova dela izlagana su u Srbiji više puta.
Metanije su prisutne u svakodnevnom životu vernika tokom cele godine, mada se u vreme velikih pokajničkih podviga tokom postova, a naročito Časnog posta
Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Freskopis manastira Sopoćani je toliko lep i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a sa neizmernom lepotom istog su se složili istoričari umetnosti 60-ih godina prošlog veka.
Nakon što su jednom generalu lekari rekli da operaciju na srcu ne žele da izvedu zbog komplikovanosti, on je spas potražio od Svetog Vasilija Ostroškog.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi – kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama” – otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Govoreći na 44. konferenciji Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), koja se trenutno održava u Rimu, Lav je istakao da Katolička crkva podržava ''sve inicijative da se okonča skandal gladi u svetu".
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi – kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama” – otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.