Ikonografija opisuje pravila i propise na osnovu kojih freskopisac ili ikonopisac zna na koji način se predstavlja pojedina tema na ikonama ili freskama. Ovim načelima bi trebalo da se vodi svako ko se bavi freskopisom.
Iako je ikonopis grčkog sveštenika Stamatisa Sklirisa prepoznat u svetu kao cenjen doprinos umetnosti, i pored toga što je likovnim umećem doprineo izgledu fresaka u manastirima Ćelije i Dečanima, njegove ikone pojedini smatraju bogohuljenjem.
Promovisanje grčkog sveštenika i ikonopisca Stamatisa Sklirisa, koji je završio Medicinski fakultet u Atini, a studije teologije nastavio u Beogradu na Bogoslovskom fakultetu protojerej Saša Petrović vidi kao nedopustivo, nazivajući njegove freske skaradnim karikaturama.
- Otac Mateja Matejić, sveštenik, pisac i univerzitetski profesor, njegove freske je nazivao p*rnografijom. Sve su to isfeminizirani likovi Isusa Hrista. Naslikan je našminkan i sa izraženim trepavicama. Smeje se, igra se sa pticama, zabavlja se - objašnjava sveštenik.
Prikaz svetiteljki takođe smatra neprimernim, navodeći da deluju kao učesnice televizijskih programa, u kojima se promoviše bludno ponašanje i nemoral.
- Svetiteljke izgledaju kao da su izašle iz nekog rijaliti programa, nose nakit, obnažene su... Njegova knjiga ilustracija predstavlja preneražene, izveštačene, izobličene svece. To je užas, da se prekrstite i levom i desnom rukom....
Printscreen/Youtube
Protojerej Saša Petrović
Da bi video uticaj takvog prikaza svetih likova na najmlađe sveštenik je ikone pokazao svojoj maloj kćerki, a reakcija deteta je za njega bila sasvim dovoljna u potvrđivanju njegove teze da su ikone nastrane.
- Da bih najbolje testirao njegovu ikonografiju pokazao sam je svojoj trogodišnjoj ćerki. Ona se uplašila. Kad dete stvara odbojnost od toga, stvari su jasne. To se polako i na podmukao način podvlači, da nam bude prihvatljivo da Isus Hrist izgleda kao da je došao sa nekakve žurke - zaključuje protojerej Saša Petrović.
Ko je Stamatis Skliris
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Stamatis Skliris
Otac Stamatis Skliris rođen je u Pireju, luci Atine, 1946. godine. Na svom krštenju dobio je ime po Svetom novomučeniku Stamatiju sa ostrva Hidra. Od najranijeg detinjstva pokazivao je umetničke talente, a kroz osnovno i srednje obrazovanje počeo je da slika i piše crkvene pesme. Prvobitno je završio Medicinski fakultet (1971), a potom i Teološki fakultet (1976) na Univerzitetu u Atini.
Nastavio je studije u Beogradu na Teološkom i Filozofskom fakultetu, pohađajući predavanja iz Teologije i Istorije umetnosti. Njegova ljubav i entuzijazam prema Teologiji i Umetnosti učinili su ga jednim od najstručnijih pravoslavnih ikonologa, ikonografa i tehnotropa (dizajnera i stilista) ikona, kao i poznavateljem starinske, srednjovekovne i savremene umetnosti.
Zajedno sa suprugom Marinom, otac Stamatis je proveo dve godine u Srbiji, uglavnom u manastiru Ćelije, u neposrednoj blizini oca Justina (Popovića) – danas Svetog Justina Ćeljijskog. Tokom tog perioda, ukrasio je manastirsku kapelu posvećenu Svetom Stefanu Dečanskom. Bivši je sveštenik, a od 1979. služi u Atini.
Autor je brojnih studija, članaka i knjiga o umetnosti, ikonopisanju i teologiji. Njegova dela su prevedena na nekoliko jezika, uključujući srpski (Prostor umetnosti u vizantijskom ikonopisanju, U ogledalu i u zagonetki). Učestvovao je na brojnim grupnim i individualnim izložbama: "Zigos" 1991, 1994, 2004. u Atini, Salon d'Autone 1992, 1993, Salon des Artistes Francais 1993 u Parizu, Brisel 2004. i Titanium u Atini 2007. Njegova dela izlagana su u Srbiji više puta.
Metanije su prisutne u svakodnevnom životu vernika tokom cele godine, mada se u vreme velikih pokajničkih podviga tokom postova, a naročito Časnog posta
Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Freskopis manastira Sopoćani je toliko lep i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a sa neizmernom lepotom istog su se složili istoričari umetnosti 60-ih godina prošlog veka.
Nakon što su jednom generalu lekari rekli da operaciju na srcu ne žele da izvedu zbog komplikovanosti, on je spas potražio od Svetog Vasilija Ostroškog.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Kako je naglasio, to se pre svega može postići ulaganjem u porodicu, zasnovanu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene, "malo, ali pravo društvo, a pre svega građansko društvo".
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Eparhija niška poklonila je osmeh i sigurnost Predragu i Anđeli Antić i njihovim sinovima, koji su, uz blagoslov i slavsku ikonu, uselili u svoj novi dom, izgrađen snagom vere, ljubavi i zajedništva.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.