Ikonografija opisuje pravila i propise na osnovu kojih freskopisac ili ikonopisac zna na koji način se predstavlja pojedina tema na ikonama ili freskama. Ovim načelima bi trebalo da se vodi svako ko se bavi freskopisom.
Iako je ikonopis grčkog sveštenika Stamatisa Sklirisa prepoznat u svetu kao cenjen doprinos umetnosti, i pored toga što je likovnim umećem doprineo izgledu fresaka u manastirima Ćelije i Dečanima, njegove ikone pojedini smatraju bogohuljenjem.
Promovisanje grčkog sveštenika i ikonopisca Stamatisa Sklirisa, koji je završio Medicinski fakultet u Atini, a studije teologije nastavio u Beogradu na Bogoslovskom fakultetu protojerej Saša Petrović vidi kao nedopustivo, nazivajući njegove freske skaradnim karikaturama.
- Otac Mateja Matejić, sveštenik, pisac i univerzitetski profesor, njegove freske je nazivao p*rnografijom. Sve su to isfeminizirani likovi Isusa Hrista. Naslikan je našminkan i sa izraženim trepavicama. Smeje se, igra se sa pticama, zabavlja se - objašnjava sveštenik.
Prikaz svetiteljki takođe smatra neprimernim, navodeći da deluju kao učesnice televizijskih programa, u kojima se promoviše bludno ponašanje i nemoral.
- Svetiteljke izgledaju kao da su izašle iz nekog rijaliti programa, nose nakit, obnažene su... Njegova knjiga ilustracija predstavlja preneražene, izveštačene, izobličene svece. To je užas, da se prekrstite i levom i desnom rukom....
Printscreen/Youtube
Protojerej Saša Petrović
Da bi video uticaj takvog prikaza svetih likova na najmlađe sveštenik je ikone pokazao svojoj maloj kćerki, a reakcija deteta je za njega bila sasvim dovoljna u potvrđivanju njegove teze da su ikone nastrane.
- Da bih najbolje testirao njegovu ikonografiju pokazao sam je svojoj trogodišnjoj ćerki. Ona se uplašila. Kad dete stvara odbojnost od toga, stvari su jasne. To se polako i na podmukao način podvlači, da nam bude prihvatljivo da Isus Hrist izgleda kao da je došao sa nekakve žurke - zaključuje protojerej Saša Petrović.
Ko je Stamatis Skliris
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Stamatis Skliris
Otac Stamatis Skliris rođen je u Pireju, luci Atine, 1946. godine. Na svom krštenju dobio je ime po Svetom novomučeniku Stamatiju sa ostrva Hidra. Od najranijeg detinjstva pokazivao je umetničke talente, a kroz osnovno i srednje obrazovanje počeo je da slika i piše crkvene pesme. Prvobitno je završio Medicinski fakultet (1971), a potom i Teološki fakultet (1976) na Univerzitetu u Atini.
Nastavio je studije u Beogradu na Teološkom i Filozofskom fakultetu, pohađajući predavanja iz Teologije i Istorije umetnosti. Njegova ljubav i entuzijazam prema Teologiji i Umetnosti učinili su ga jednim od najstručnijih pravoslavnih ikonologa, ikonografa i tehnotropa (dizajnera i stilista) ikona, kao i poznavateljem starinske, srednjovekovne i savremene umetnosti.
Zajedno sa suprugom Marinom, otac Stamatis je proveo dve godine u Srbiji, uglavnom u manastiru Ćelije, u neposrednoj blizini oca Justina (Popovića) – danas Svetog Justina Ćeljijskog. Tokom tog perioda, ukrasio je manastirsku kapelu posvećenu Svetom Stefanu Dečanskom. Bivši je sveštenik, a od 1979. služi u Atini.
Autor je brojnih studija, članaka i knjiga o umetnosti, ikonopisanju i teologiji. Njegova dela su prevedena na nekoliko jezika, uključujući srpski (Prostor umetnosti u vizantijskom ikonopisanju, U ogledalu i u zagonetki). Učestvovao je na brojnim grupnim i individualnim izložbama: "Zigos" 1991, 1994, 2004. u Atini, Salon d'Autone 1992, 1993, Salon des Artistes Francais 1993 u Parizu, Brisel 2004. i Titanium u Atini 2007. Njegova dela izlagana su u Srbiji više puta.
Metanije su prisutne u svakodnevnom životu vernika tokom cele godine, mada se u vreme velikih pokajničkih podviga tokom postova, a naročito Časnog posta
Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Freskopis manastira Sopoćani je toliko lep i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a sa neizmernom lepotom istog su se složili istoričari umetnosti 60-ih godina prošlog veka.
Nakon što su jednom generalu lekari rekli da operaciju na srcu ne žele da izvedu zbog komplikovanosti, on je spas potražio od Svetog Vasilija Ostroškog.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Probajte tavče sa orasima po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Kronštatskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Davida Solunskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Pankratije Tavromenijski. Katolička crkva obeležava spomendan Blažene Marije Petković, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik našeg vremena objasnio je zašto ne treba ostajati zarobljen u teškim mislima i otkrio jednostavne korake koji čoveka mogu vratiti molitvi, miru i unutrašnjoj radosti.