Metanije su prisutne u svakodnevnom životu vernika tokom cele godine, mada se u vreme velikih pokajničkih podviga tokom postova, a naročito Časnog posta
Ulazak u crkvu podrazumeva poštovanje pravila. Svima je dobro poznato da pre stupanja u svetinju treba da se prekrstimo i blago naklonimo. Potom dolazimo do celivajuće ikone na sredini crkve, poklonimo joj se i prekrstimo, celivamo ikonu (žene ne ostavljajući tragove karmina) i na kraju se blago poklonimo onima koji stoje u redu iza nas i oko nas.
Hram predstavlja sveto mesto okupljanja vernika za molitvu i bogosluženje, pa su sve radnje koje to ometaju nedopustive. Razgovor tokom službe smatra se nepristojnim i neadekvatnim, jer zaboravljamo da se i naši bližnji mole i da im je potreban mir, a to rasejava pažnju koja nam je potrebna za iskrenu molitvu.
U crkvi treba da budemo obučeni pristojno, bez žvakaće gume u ustima, a vernice bez upadljive šminke. Ne treba da držimo ruke u džepovima, radoznalo posmatramo druge vernike, smejemo se i razgovaramo. Pristojno odevanje ne uključuje kratke suknje, šortseve, suknje s dubokim izrezom, kao ni provokativnu i previše upadljivu odeću.
Tanjug/Printscreen
Otac Gligorije Marković
Gore navedena pravila su poznata većini vernika, međutim pojedini gestovi nisu i zbog toga radoznalo zagledaju ljude koji se duboko, pa čak i zemno poklanjaju tokom liturgije ili pred ikonom. Ovaj postupak, koji bi pojedini pogrešno okarakterisali kao "klanjanje" se u pravoslavlju zove metanija i ima jasnu simboliku.
Metanije su prisutne u svakodnevnom životu vernika tokom cele godine, mada se u vreme velikih pokajničkih podviga tokom postova, a naročito Časnog posta, one umnožavaju, pogotovo velike metanije, postoje trenuci kada ih ne treba činiti u crkvi.
Kako za portal religija.rs pojašnjava otac Gligorije Marković, sveštenik, ovaj gest ima duhovno značenje.
- Taj gest je povezan sa bogosluženje i sastavni je deo bogosluženje. Međutim, kao što postoje službe na kojima ima metanija na pojedinim (nedeljnim/vaskršnjim) službama nije dozvoljen duboki naklon, kolenopriklonjenje. Pristup tom pitanju je bogoslužbeni i vezan za naš odnos sa Bogom, ne samo u crkvi već i u privatnom životu - navodi sagovornik.
- To su trenuci u kojima se pristupa Bogu u želji da bude sa nama, dok u dubokoj pognutosti slušamo molitvu. To je davanje vlasništva Bogu nad našim životom, da nas uzme i da budemo njegova deca po blagodeti - pojašnjava dublji smisao metanija Gligorije Marković, sveštenik.
Postoje dve vrste metanija
Printscreen/Youtube
Mala metanija - poklon telom do pojasa, kada se stojeći sagnemo u struku tako da prstima ruke dodirnemo pod, i ponovo se uspravimo. Ova vrsta metanije se čini često, prilikom celivanja ikona po ulasku u hram, a i posle tokom samog bogosluženja. Isto tako, veoma često se susreće i pogrešna praksa vršenja ovog oblika poklona, kada vernik ne dodirne prstima zemlju, nego vrši nekakvo teatralno "prebrisavanje" vazduha ispred sebe ili sa strane
Velika metanija - potpuni poklon celim telom, kada kleknemo na oba kolena, stavimo obe ruke na pod, i čelom dodirnemo pod, nakon čega ustajemo.
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
U vremenu kada duše verujućih traže istinu i duhovnu utehu, zatvaranje usta sveštenika može dovesti do ozbiljne duhovne patnje zajednice. Sveti Teofan poziva da se shvati ozbiljnost zadatka: ako sveštenici ne govore, vernici ostaju bez hrane za dušu. U tom smislu, propovedanje nije samo obaveza, već i odgovornost koja ih povezuje sa onima kojima služe. Njegova poruka je jasna: kada sveštenici ćute, vernici ostaju bez duhovne hrane, što dovodi do njihove patnje. Sveti Teofan poziva sveštenike da se oslobode bremena koje nosi istina koju ne dele, naglašavajući važnost aktivnog propovedanja.
Italijanski dizajner kreirao je liturgijske odežde za Benedikta XVI, Franju i Lava XIV, dok njegove izjave o prihvatanju različitih ljudi sada izazivaju oštre reakcije u katoličkim krugovima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.