Freskopis manastira Sopoćani je toliko lep i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a sa neizmernom lepotom istog su se složili istoričari umetnosti 60-ih godina prošlog veka.
Manastir Sopoćani se nalazi nedaleko od Novog Pazara, 16 kilometara zapadno uz tok reke Raške, po kojoj se i srpska država u srednjem veku nazivala Raškom. Među visokim i nerodnim brdima, ozbiljnih i mrkih oblika, s pretećim kamenim liticama, nedaleko od svoje prestonice Rasa, podigao je kralj Uroš I (1243-1276) hram Svete Trojice, nad samim izvorom reke Raške. Naziv Sopoćani manastir je dobio po staroslovenskoj reči sopot, što znači izvor.
Manastir Sopoćani je sagrađen, verovatno, u sedmoj deceniji 13. veka dok je na arhiepiskopskoj stolici sedeo brat kralja Uroša - arhiepiskop Sava II i predstavlja krunu duhovnog i kulturnog pregalaštva tog doba. Zamišljen da bude kraljeva grobna crkva, hram je još tokom izgranje uobličen i kao porodična i kao grobnica ljudi najodanijih kralju.
Sopoćanske freske, nastale izmedu 1263. i 1268.godine su dela najvećeg dometa u monumentalnom slikarstvu 13. veka ne samo u srednjovekovnoj Srbiji, nego i na celom području vizantijske umetnosti tog perioda.
youtube/printscreen/A1tvNet
Freske u manastir u Sopoćani
Apostol Filip, pa Mona Liza
youtube/printscreen/A1tvNet
Detalj sa freske u manastiru Sopoćani.
Freska Svetog apostola Filipa na zapadu prozvana “Mona Liza pre Mona Lize” jedna je od najintrigantnijih umetničkih dela na svetu. Nastala čak dva veka pre Mona Lize Leonarda da Vinčija, a u narodu je bila poznata i pod nazivom Lepi Jovan.
Spušteni pogled i tajanstvene sopoćanske oči koje te prate gde god da se pomeriš već skoro osamsto godina odolevaju vremenu i surovim istorijskim događajima, a posetioce manastira ostavljaju bez daha.
Vrhunac tzv. monumentalnog stila karakterišu freske sačuvane u naosu i oltaru, skladne kompozicije i stojeće figure koje podsećaju na antičke uzore. Slikarstvo Sopoćana imalo je izuzetno snažan uticaj na potonje srpsko slikarstvo. Jedna od fresaka prikazuje Uroša I dok čeka kraljicu koju vodi Stefan Nemanja. Takođe, oslikana je i ktitorska kompozicija koja prikazuje Stefana Prvovenčanog i Uroša I sa modelima svojih crkava.
youtube/printscreen/A1tvNet
Sopoćani
Freske oko oltara su naslikane kasnije. Na jednoj je prikazan Uroš I sa sinovima Dragutinom i Milutinom kao i ostalim članovima kraljevske familije. Freske u kapelama su oslikane poslednje. Fresko slikarstvo crkve je kompletirano 1270. godine.
U južnoj kapeli se nalazi freska koja prikazuje smrt Stefana Nemanje i prenos njegovih moštiju u Studenicu. Takođe postoje freske koje prikazuju cara Dušana i njegovu ženu Jelenu. Ono što su fresko-slikari u Sopoćanima uspeli u linearnosti i koloritu oslikati sreće se još samo u italijanskoj renesansi.
Neki članovi kraljevske porodice su sahranjeni u manastiru. Kratko posle Kosovske bitke manastir je pretrpeo razna razaranja i obnovljen je za vreme despota Stefana. Crkva je zapustela 1698.godine i bila je u ruševinama sve do 1925.godine kada je rekonstruisana.
Zbog izuzetne vrednosti, manastirski kompleks (zajedno sa kompleksom Starog Rasa) UNESKO je uvrstio na listu svetske kulturne baštine 1979. godine.
Na svetskoj izložbi u Parizu 1961. godine freska "Uspenja Presvete Bogorodice" proglašena je za najlepšu fresku čitavog srednjeg veka.
youtube/printscreen/RTV Novi Pazar
Iguman manastira Sopoćani Teoktist
Iguman manastira Sopoćani Teoktist kaže da su freske manastiru donele svetsku slavu, zato što su remek-delo umetnosti, ali napominje i da se tu čuvaju i druge svetinje.
- U našem manastiru se nalaze tri para moštiju Svetih Кozme i Damjana. Prvi par su braća Rimski, drugi par je živeo na području Turske i Libana i treći par braće Кozme i Damjana su živeli u Siriji. Mošti Кozme i Damjana ovde su prenete 1999. godine iz manastira Zočišta u Metohiji a 2008. godine jedan deo ovih moštiju je vraćen u Zočište a jedan deo je kod nas. Na dan Svetih Vrača, 14. jula, ovaj prostor je oslobođen od Turaka u Prvom Balkanskom ratu 1913. i od tada manastir slavi svete Vrače - govori iguman Teoktist.
Manastir je u ograđenim zidinama, a konaci sa prodavnicom i drugim prostorijama su sa leve strane od ulaza i van ograđene duhovne oaze.
Radovi na izgradnji konaka su u toku, a iguman ove svetinje je zahvalio svima, koji su svojim darovima doprinosima omogućili da se oni neprekidno odvijaju.
Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Sestra Hatarina je pričala o prelomnom trenutku kada je, usled duhovne praznine, otkrila veru i odlučila da se posveti monaštvu, što nije naišlo na razumevanje kod njenih roditelja koji su, na kraju, preminuli ubrzo nakon njenog odlaska u manastir.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Smešten na šest kilometara od centra grada sadrži monaške ćelije isklesane u stenama, kuhinju, dvospratni podzemni grad i tajne pregrade dizajnirane za hitne slučajeve.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Od Bunjevaca do Slovaka, običaji Badnjaka u Srbiji oslikavaju duhovnu pripremu, porodično zajedništvo i molitvu, a ponoćna misa ostaje trenutak koji okuplja vernike u svetlosti sveća i tišini iščekivanja.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
Jednostavno pripremljeno, a bogato aromama, ovaj praznični specijalitet spaja vekovne običaje, miris pečenog luka i maslinovo ulje na trpezama gde se slavi dolazak Božića.