Kada je umro, otkriveno je da je njegovoj savršenoj pokajanosti i ljubavi prema Bogu pripisan blagoslov, a sin je otkrio da su njegove mošti svete.
Jedan svetogorski monah, koji je udostojen postriga u veliku shimu, napustio je manastir da bi živeo svetovnim životom. Zaboravivši na monaške zavete, u početku je živeo bezobzirno, utapajući se u grehove, i, na kraju, oženio se.
Imao je dva sina. Jednog dana otišao je sa porodicom na obalu mora. Kada su sedeli na plaži, najmlađi sin iznenada upita:
- Tata, šta je taj crveni krst na tvojim grudima? S crvenim slikama i slovima?
Otac je pogledao u svoje grudi, ali tamo nije bilo ničega. A onda je sa užasom shvatio da dete vidi blagodat velike monaške shime. Vraćajući se kući, zatvorio se u svoju sobu i tu je plakao celu noć.
Sutradan je otišao kod sveštenika na ispovest i ispričao o ovom slučaju,
-Uprkos mnogim tvojim padovima i dobrovoljnom odstupništvu od Hrista, Gospod te i dalje voli. Voleo te je dok si živeo u manastiru, voli te i sada, i ne lišava te blagodati - rekao mu je sveštenik.
shutterstock.com
Sveštenik dao savet monahu.
Ove reči su u njemu probudile njegovu pređašnju revnost za Gospoda. Kod kuće je sve rekao svojoj supruzi i ona je pristala na razvod. Vratio se u manastir, a njegova supruga je odgajala decu, a zatim je i ona otišla u manastir, gde je primila monaški postrig.
Kada je prošlo 17 godina najmlađi sin ovog monaha - onaj koji je video krst i crvena slova na grudima došao je na Svetu goru i ušao u manastir gde se njegov otac podvizavao (sa čim on nije bio upoznat).
Otišao je na ispovest igumanu manastira, a zatim mu ispričao priču o svojoj porodici:
- Geronda, tražim oca. Zamonašio se, a toliko godina ga nisam video. Mislim da je negde ovde na Atosu.
Možete li mi pomoći da ga nađem?
Iguman je razumeo čiji je to sin i, pokušavajući da sakrije suze koje su mu nehotice potekle iz očiju, odgovorio je mladiću:
- Čedo, ostani s nama još jedan dan, do sutra, a ja ću pitati bratiju.
Posle toga iguman je otišao kod monaha koji je nekada otišao u svet i pitao ga:
- Oče, tvoj najmlađi sin je došao u naš manastir, traži te. Da li bi želeo da ga vidiš?
Monah je uzbuđeno odgovorio:
- Geronda, ja sam video svog Anđela čuvara i otkrio mi je da za tri dana odlazim u drugi svet! Reci mom sinu da će me videti za tri dana! A kad umrem, otkrićete mu da sam mu bio otac! Moram da podnesem epitimiju za sve grehe koje sam počinio i nisam dostojan takve utehe...
Printscreen/YouTube/Manuel JSC
Monah na Svetoj Gori.
Ovaj postupak monaha i njegovo odbijanje da se sretne sa svojim voljenim sinom svedočili su o savršenom pokajanju i potpunom samoodricanju i o njegovoj najvišoj ljubavi prema Bogu. Iguman je nagovorio mladog poklonika da ostane u manastiru još tri dana.
Tri dana kasnije, u manastiru je obavljeno opelo novopočivšeg monaha, u kojoj je učestvovao i mladić. Posle sahrane, on je priznao igumanu:
- Geronda, ovo je prvi put da vidim takvu sahranu! Telo upokojenog je blagouhano! Ovo nije telo, već svete mošti!
Crkvena jerarhija predstavlja pre svega ikonu Carstva nebeskog zajedno na svetoj evharistiji sa vernim narodom i kao takva Crkva izobražava trojičan način postojanja - u zajednici Oca, Sina i Svetoga Duha.
U trci za onim što nam nedostaje, često zaboravljamo da budemo zahvalni za ono što već imamo. Kako naučiti da prepoznamo sreću u trenutku, umesto da je potcenjujemo dok tragamo za nečim neostvarenim?
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
U svetogorskim manastirima časovnici postoje, ali ne diktiraju život. Podvižnici žive po vizantijskom računanju vremena, gde je 12 časova onda kada počinje zalazak sunca.
Bez mesa i mlečnih proizvoda, ali sa neodoljivom aromom i savršenim spojem sastojaka – otkrijte recept za jedinstvenu musaku sa Svete gore koja donosi duh monaške trpeze u vaš dom!
Jedna od većih svetinja manastira Hilandara je i bunar Svetog Save. Nalazi se ispod prozora kelije u kojoj se upokojio Sveti Simeon Mirotočivi 1200. godine.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Pod maskom pobožnosti krije se obmana – dvojica samozvanaca, bez blagoslova i kanonskog priznanja, obavljaju bogosluženja i zbunjuju vernike. Mitropolija nemačka Grčke pravoslavne crkve upozorava: čuvajte se onih koji nisu deo kanonskih pravoslavnih crkava.
U zemlji u kojoj su vekovima zajedno živeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati, episkop bihaćko-petrovački upućuje snažan apel za mir i međusobno poštovanje, podsećajući da su prošlost i budućnost svih naroda neraskidivo povezane.