"KO OVO IZDRŽI, TAJ ĆE SE SPASTI" Patrijarh Pavle u dve rečenice objasnio svrhu istrajnosti - sve prođe, osim jednog
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Mladi fotograf je postavio poznatu fotografiju patrijarha Pavla u tramvaju tako da se ivice sa fotografije podudaraju sa elementima u realnom prostoru stvarajući efekat mešanja prošlog i sadašnjeg trenutka.
Patrijarh Pavle je zauvek ostao u srcima vernika kao voljeni poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC). Oličenje skromnosti i duhovne snage, čije reči i poruke i dalje odjekuju kroz generacije, ne gubeći na svojoj težini.
Njegov smiren i nepokolebljiv duh nije prošao neopaženo, pa je na dan sahrane više od pola miliona ljudi ispratilo 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve do manastira Svetog Arhangela Mihaila u Rakovici, gde danas počivaju njegovi zemni ostaci.
Za sobom nije ostavio zemaljskog blaga, ali je zemlji darivao parče neba uvek smiren i spreman da sasluša.
O svojoj odeći je uvek vodio računa, nikoga nije umarao, a zanimljiva priča krije se iza njegovih cipela. Nosio ih je 30. godina i krile su veliku tajnu.
Patrijarh Pavle je i u poznim godinama pešačio po Beogradu, a Beograđani se sećaju kako je često znao da potrči, posebno kada je morao da stigne tramvaj.
Kako piše "Istorijski zabavnik", nosio je iste cipele 30 godina. Kada su ga pitali za njih, odgovorio je da su udobne i da mogu da se dugo nose. Iako je izbegavao dalja objašnjenja, kasnije je otkriveno da su to bile ženske čizme koje je pronašao pored kuće svoje sestre. Nakon što su bile bačene, patrijarh je u svojoj radionici prepravio čizme u cipele.
Malo ko zna da je patrijarh Pavle bio vešt obućar, koji je često popravljao i pravio cipele za sebe. Prema jednoj priči, zanat je naučio od obućara u blizini Patrijaršije, dok neki tvrde da je veštinu stekao u manastiru. Kako god, bio je vešt u tom poslu, a zbog svoje štedljivosti smatrao je da nema potrebe za kupovinom novih cipela, čime je, po njegovom mišljenju, štedeo crkvu.
Da je lik i delo patrijarha Pavla neprolazna inspiracija mladima potvrđuje i fotografija koja je podeljena na društvenim mrežama, a kojom je fotograf "oživeo" trenutak vožnje tadašnjeg poglavara SPC beogradskim tramvajem.
Mladi fotograf je postavio poznatu fotografiju patrijarha Pavla u tramvaju tako da se ivice sa fotografije podudaraju sa elementima u realnom prostoru stvarajući efekat mešanja prošlog i sadašnjeg trenutka.
Nije želeo da ga voze, već je skoro uvek koristio gradski prevoz, pa su građani srpskog patrijarha neretko viđali kako čeka dolazak autobusa, tramvaja ili trole.
BONUS VIDEO: Kako sačuvati porodicu u 2025. godini: Važna poruka oca Marka Jeftića za Badnje veče i Božić
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Konkursom je predviđena dodela 86 godišnjih stipendija učenicima i studentima iz višedetnih porodica slabijeg imovinskog stanja, sa prebivalištem u Republici Srbiji, a koji pohađaju srednje škole ili fakultete na području Republike Srbije.
Monahinja Kirijakija iz manastira Svete Nedelje rado deli duhovne pouke sa svima koji ovaj sveti dragulj nađu u selu, za koje mnogi i ne znaju.
Medicinska sestra Mara je opisala ono što je do tada bilo nepoznato široj javnosti – kako je patrijarh Pavle proveo svoje poslednje trenutke.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Posle duge i teške bolesti, monah poznat po smirenosti i predanosti molitvi upokojio se u Gospodu - opelo i sahrana zakazani za sutra.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.