"KO OVO IZDRŽI, TAJ ĆE SE SPASTI" Patrijarh Pavle u dve rečenice objasnio svrhu istrajnosti - sve prođe, osim jednog
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Mladi fotograf je postavio poznatu fotografiju patrijarha Pavla u tramvaju tako da se ivice sa fotografije podudaraju sa elementima u realnom prostoru stvarajući efekat mešanja prošlog i sadašnjeg trenutka.
Patrijarh Pavle je zauvek ostao u srcima vernika kao voljeni poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC). Oličenje skromnosti i duhovne snage, čije reči i poruke i dalje odjekuju kroz generacije, ne gubeći na svojoj težini.
Njegov smiren i nepokolebljiv duh nije prošao neopaženo, pa je na dan sahrane više od pola miliona ljudi ispratilo 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve do manastira Svetog Arhangela Mihaila u Rakovici, gde danas počivaju njegovi zemni ostaci.
Za sobom nije ostavio zemaljskog blaga, ali je zemlji darivao parče neba uvek smiren i spreman da sasluša.
O svojoj odeći je uvek vodio računa, nikoga nije umarao, a zanimljiva priča krije se iza njegovih cipela. Nosio ih je 30. godina i krile su veliku tajnu.
Patrijarh Pavle je i u poznim godinama pešačio po Beogradu, a Beograđani se sećaju kako je često znao da potrči, posebno kada je morao da stigne tramvaj.
Kako piše "Istorijski zabavnik", nosio je iste cipele 30 godina. Kada su ga pitali za njih, odgovorio je da su udobne i da mogu da se dugo nose. Iako je izbegavao dalja objašnjenja, kasnije je otkriveno da su to bile ženske čizme koje je pronašao pored kuće svoje sestre. Nakon što su bile bačene, patrijarh je u svojoj radionici prepravio čizme u cipele.
Malo ko zna da je patrijarh Pavle bio vešt obućar, koji je često popravljao i pravio cipele za sebe. Prema jednoj priči, zanat je naučio od obućara u blizini Patrijaršije, dok neki tvrde da je veštinu stekao u manastiru. Kako god, bio je vešt u tom poslu, a zbog svoje štedljivosti smatrao je da nema potrebe za kupovinom novih cipela, čime je, po njegovom mišljenju, štedeo crkvu.
Da je lik i delo patrijarha Pavla neprolazna inspiracija mladima potvrđuje i fotografija koja je podeljena na društvenim mrežama, a kojom je fotograf "oživeo" trenutak vožnje tadašnjeg poglavara SPC beogradskim tramvajem.
Mladi fotograf je postavio poznatu fotografiju patrijarha Pavla u tramvaju tako da se ivice sa fotografije podudaraju sa elementima u realnom prostoru stvarajući efekat mešanja prošlog i sadašnjeg trenutka.
Nije želeo da ga voze, već je skoro uvek koristio gradski prevoz, pa su građani srpskog patrijarha neretko viđali kako čeka dolazak autobusa, tramvaja ili trole.
BONUS VIDEO: Kako sačuvati porodicu u 2025. godini: Važna poruka oca Marka Jeftića za Badnje veče i Božić
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Konkursom je predviđena dodela 86 godišnjih stipendija učenicima i studentima iz višedetnih porodica slabijeg imovinskog stanja, sa prebivalištem u Republici Srbiji, a koji pohađaju srednje škole ili fakultete na području Republike Srbije.
Monahinja Kirijakija iz manastira Svete Nedelje rado deli duhovne pouke sa svima koji ovaj sveti dragulj nađu u selu, za koje mnogi i ne znaju.
Medicinska sestra Mara je opisala ono što je do tada bilo nepoznato široj javnosti – kako je patrijarh Pavle proveo svoje poslednje trenutke.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
Napominje da je pobeda nad rđavim navikama tek deo puta, koji treba preći kako bi dobili smirenje i duhovne darove od Boga.
Mnogo je mudrosti on rekao... a od nas ostaje da ga se sećamo, posebno za praznike ali i inače, i da na njegove mudre reči stalno mislimo
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.