"KO OVO IZDRŽI, TAJ ĆE SE SPASTI" Patrijarh Pavle u dve rečenice objasnio svrhu istrajnosti - sve prođe, osim jednog
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Mladi fotograf je postavio poznatu fotografiju patrijarha Pavla u tramvaju tako da se ivice sa fotografije podudaraju sa elementima u realnom prostoru stvarajući efekat mešanja prošlog i sadašnjeg trenutka.
Patrijarh Pavle je zauvek ostao u srcima vernika kao voljeni poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC). Oličenje skromnosti i duhovne snage, čije reči i poruke i dalje odjekuju kroz generacije, ne gubeći na svojoj težini.
Njegov smiren i nepokolebljiv duh nije prošao neopaženo, pa je na dan sahrane više od pola miliona ljudi ispratilo 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve do manastira Svetog Arhangela Mihaila u Rakovici, gde danas počivaju njegovi zemni ostaci.
Za sobom nije ostavio zemaljskog blaga, ali je zemlji darivao parče neba uvek smiren i spreman da sasluša.
O svojoj odeći je uvek vodio računa, nikoga nije umarao, a zanimljiva priča krije se iza njegovih cipela. Nosio ih je 30. godina i krile su veliku tajnu.
Patrijarh Pavle je i u poznim godinama pešačio po Beogradu, a Beograđani se sećaju kako je često znao da potrči, posebno kada je morao da stigne tramvaj.
Kako piše "Istorijski zabavnik", nosio je iste cipele 30 godina. Kada su ga pitali za njih, odgovorio je da su udobne i da mogu da se dugo nose. Iako je izbegavao dalja objašnjenja, kasnije je otkriveno da su to bile ženske čizme koje je pronašao pored kuće svoje sestre. Nakon što su bile bačene, patrijarh je u svojoj radionici prepravio čizme u cipele.
Malo ko zna da je patrijarh Pavle bio vešt obućar, koji je često popravljao i pravio cipele za sebe. Prema jednoj priči, zanat je naučio od obućara u blizini Patrijaršije, dok neki tvrde da je veštinu stekao u manastiru. Kako god, bio je vešt u tom poslu, a zbog svoje štedljivosti smatrao je da nema potrebe za kupovinom novih cipela, čime je, po njegovom mišljenju, štedeo crkvu.
Da je lik i delo patrijarha Pavla neprolazna inspiracija mladima potvrđuje i fotografija koja je podeljena na društvenim mrežama, a kojom je fotograf "oživeo" trenutak vožnje tadašnjeg poglavara SPC beogradskim tramvajem.
Mladi fotograf je postavio poznatu fotografiju patrijarha Pavla u tramvaju tako da se ivice sa fotografije podudaraju sa elementima u realnom prostoru stvarajući efekat mešanja prošlog i sadašnjeg trenutka.
Nije želeo da ga voze, već je skoro uvek koristio gradski prevoz, pa su građani srpskog patrijarha neretko viđali kako čeka dolazak autobusa, tramvaja ili trole.
BONUS VIDEO: Kako sačuvati porodicu u 2025. godini: Važna poruka oca Marka Jeftića za Badnje veče i Božić
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Konkursom je predviđena dodela 86 godišnjih stipendija učenicima i studentima iz višedetnih porodica slabijeg imovinskog stanja, sa prebivalištem u Republici Srbiji, a koji pohađaju srednje škole ili fakultete na području Republike Srbije.
Monahinja Kirijakija iz manastira Svete Nedelje rado deli duhovne pouke sa svima koji ovaj sveti dragulj nađu u selu, za koje mnogi i ne znaju.
Medicinska sestra Mara je opisala ono što je do tada bilo nepoznato široj javnosti – kako je patrijarh Pavle proveo svoje poslednje trenutke.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
Napominje da je pobeda nad rđavim navikama tek deo puta, koji treba preći kako bi dobili smirenje i duhovne darove od Boga.
Mnogo je mudrosti on rekao... a od nas ostaje da ga se sećamo, posebno za praznike ali i inače, i da na njegove mudre reči stalno mislimo
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.