youtube:Pevacka grupa "Sveti car David" BeogradIsus Hrist
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Iskušenjai posrnuća su iza ćoška svakog izazova, koji se na dnevnom nivou nameće pred svim ljudima.
Neretko nas stres dotuče i u tim trenucima pokleknemo pod teretom dana, ali bitno je da se u takvim prilikama ne prepustimo duhoklonuću, već da se privremeno zadržimo u tom položaju, a potom nastavimo da koračamo i samim tim ostvarujemo svoj naum da budemo dobri, verni i časni u svojim svakodnevnim delima.
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja. Budući da molitva za svaku situaciju ima, nije loše imati i pravosalvni molitvenik pored sebe. Jedna od njih je i Isusova molitva, koju možemo izgovoriti u svakom trenutuku.
"Gospode Isuse Hriste, sine Božiji, pomiluj me grešnog (grešnu). Presveta Bogorodice, spasi me grešnog (grešnu). Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, radi molitava Prečiste Matere tvoje i svih svetih, pomiluj nas. Amin."
Ukoliko u trenutku ne možemo da se koncentrišemo na Isusovu molitvu, možemo uvek izgovoriti skraćenu verziju, čija snaga je izvanredna i delotvorna.
Ona glasi: "Gospode Isuse Hriste, sine Božiji, pomiluj me grešnog."
Schutterstock
Isus Hrist
O postojanju takve unutrašnje borbe u životu svakog čoveka i "proklizavanju" dok po tom tankom ledu hodamo pričao je i patrijarh Pavle, indirektno naglašavajući da to nije nešto što treba shvatiti kao lakomislenu igrariju, već kao deo životne svrhe, odnosno očuvanja vlastite duše od ponora, čiji je put daleko širi od uske staze spasenja.
- Ko izdrži do kraja, taj će se spasiti. Moći izdržati na pravom putu do kraja nije lako. Taj put je tesan i uzak i tesna su vrata što vode u život - rekao je patrijarh Pavle.
On je napomenuo da širokim putem ponora hodaju mnogi, a retki su oni koji odaberu naizgled nepristupačnu stazu spasenja.
- Kako su široka vrata i put koji vode u propast, ali mnogi tim putem idu - objasnio je jednom prilikom duhovni pastir, patrijarh Pavle.
Jer kako je i sam znao da kaže: "Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek."
Iguman Georgije govori o svakodnevnim situacijama, upoređujući svađu sa neprirodnim stanjem koje ostavlja gorak ukus i stres, dok razgovor s prijateljima izaziva plemenita osećanja i prolazi u prijatnoj atmosferi. On naglašava da je prirodno dobro, dok je zlo suprotno prirodi čoveka, što pojašnjava kroz razliku osećanja.
Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti, govorio je patrijarh Pavle.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.