Još od davnina se za kađenje koriste tamjan i briket, a ranije je to bila smirna.
Pravoslavni hrišćani veruju da kađenje tera sve negativno, pa je prisutno pri svakom crkvenom obredu poput liturgija, jutarnjih i večernjih molitvi, kao i tokom obavljanja svih svetih tajni, od krštenja i venčanja.
Još od davnina za kađenje se koriste tamjan i briket, a ranije je to bila smirna.
Miris koji umiruje
Shutterstock
U svetu prepunom užurbanosti i buke miris tamjana pruža umirujući odjek davnih vremena, kada su ljudi verovali da dim koji se vije prema nebu prenosi njihove molitve Bogu. Ovaj miris, duboko ukorenjen u hrišćanskoj tradiciji, nosi u sebi težinu vekova i simboliku koja nadilazi prostore svetinja. Miris tamjana u crkvi, koji vidimo i čulno osetimo, povezuje nas s duhovnim svetom, koji ne vidimo, ali osetimo, evocirajući misli na raj i božansku prisutnost.
Kađenje je hrišćanski ritualni običaj čišćenja prostorija od duhova i svega što je nečisto i nečastivo, kao i negativne energije koja može da se nakupi u prostoru iz različitih razloga. Kada kađenje obavlja sveštenik, u crkvi ili domu svojih parohijana, on kadi ikone i druge crkvene relikvije, kao i prisutne osobe, dok ukućane koji sticajem okolnosti nisu tu spominje u molitvi.
Kađenjem ljudi primaju se njihove molitve Gospodu i daje im se osvećenje. Kada je u pitanju stav Crkve, tamjan označava podizanje uma i srca vernika ka nebu tokom molitvi. Kandilo bi trebalo da stoji ispred ikone, obavezno se pali na svaki praznik i nedeljom, ali može i da gori bez prestanka.
Kandilo i plamen simbolizuju svetlost Hristove nauke i svetlost života svetitelja ispred čije ikone se kandilo pali. Ono istovremeno podseća svoje ukućane da žive svetlim i čistim životom.
Kako okaditi kuću?
U kadionicu treba da stavite malo briketa, a preko njega nekoliko zrna tamjana. Upalite šibicom ili upaljačem, a kada počne da gori, započnite molitvu. Držeći kadionicu pokretima ruke činite znak krsta. Kadite ukućane od nastraijeg do najmlađem, a nakon čina kađenja stavite kadionicu na neko posebno mesto u kući.
Kađenje treba da počne od vrata, krećući se u krug, dok se izgovaraju molitve za zaštitu i blagoslov doma. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi kađenje se često obavlja na praznike i tokom velikih blagoslova.
Sveštenik Veljko Vasiljev to objašnjava ovako:
- Kao što se, nakon kađenja, prepoznatljivi miris tamjana još dugo oseća u prostoriji gde je vršeno kađenje, tako i blagodat Božja koja nas posećuje kada se molimo Gospodu, dugo ostaje i dejstvuje u nama.
Printscreen/YouTube
Otac Veljko Vasiljev
Na prvim stranicama Novog zaveta čitamo da su jedni od prvih očevidaca Hristovog rođenja, trojica mudraca, na dar doneli zlato, tamjan i smirnu (Mt. 2, 11). Zlato, kao caru, tamjan kao Bogu i smirnu kao nekom ko će okusiti smrt. Možemo da zaključimo da su i oni, pagani, koristili tamjan kao nešto što se Bogu prinosi.
BONUS VIDEO: Otac Spiridon otkriva tajnu svetogorskih melema, čajeva i tamjana
U teškim trenucima bolesti, po rečima monaha sa Svete gore, ovaj duhovni čin može doneti mir i isceljenje, a roditelji i bake mogu pružiti duhovnu snagu i utehu svojoj porodici, podsećajući na snagu Božje milosti.
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Krsna slava je prilika da osvetlite svoj dom Božijom blagodaću. Pored svega što se uobičajeno priprema, tamjan i kandilo su ključni za očuvanje duhovnog mira i pretvaraju svaki kutak vašeg doma u malu crkvu.
Posle mise povodom Svetskog dana siromašnih, Sveta Stolica prvi put zvanično dočekuje transrodnog aktivistu, u nastojanju da afirmiše inkluzivni dijalog i podršku marginalizovanim zajednicama.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Mitropolit mileševski podsetio je da se patrijarh Pavle ne pamti zbog govora, već zbog života koji je i danas putokaz -skroman, postojan i nepogrešivo okrenut Hristu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Sve što je pred ikonama nije otpad, već deo svetinje. Jedan od najpoznatijih duhovnika sa Svete gore otkriva kako da sačuvate blagodat i svetinju u svom domu.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.