Još od davnina se za kađenje koriste tamjan i briket, a ranije je to bila smirna.
Pravoslavni hrišćani veruju da kađenje tera sve negativno, pa je prisutno pri svakom crkvenom obredu poput liturgija, jutarnjih i večernjih molitvi, kao i tokom obavljanja svih svetih tajni, od krštenja i venčanja.
Još od davnina za kađenje se koriste tamjan i briket, a ranije je to bila smirna.
Miris koji umiruje
Shutterstock
U svetu prepunom užurbanosti i buke miris tamjana pruža umirujući odjek davnih vremena, kada su ljudi verovali da dim koji se vije prema nebu prenosi njihove molitve Bogu. Ovaj miris, duboko ukorenjen u hrišćanskoj tradiciji, nosi u sebi težinu vekova i simboliku koja nadilazi prostore svetinja. Miris tamjana u crkvi, koji vidimo i čulno osetimo, povezuje nas s duhovnim svetom, koji ne vidimo, ali osetimo, evocirajući misli na raj i božansku prisutnost.
Kađenje je hrišćanski ritualni običaj čišćenja prostorija od duhova i svega što je nečisto i nečastivo, kao i negativne energije koja može da se nakupi u prostoru iz različitih razloga. Kada kađenje obavlja sveštenik, u crkvi ili domu svojih parohijana, on kadi ikone i druge crkvene relikvije, kao i prisutne osobe, dok ukućane koji sticajem okolnosti nisu tu spominje u molitvi.
Kađenjem ljudi primaju se njihove molitve Gospodu i daje im se osvećenje. Kada je u pitanju stav Crkve, tamjan označava podizanje uma i srca vernika ka nebu tokom molitvi. Kandilo bi trebalo da stoji ispred ikone, obavezno se pali na svaki praznik i nedeljom, ali može i da gori bez prestanka.
Kandilo i plamen simbolizuju svetlost Hristove nauke i svetlost života svetitelja ispred čije ikone se kandilo pali. Ono istovremeno podseća svoje ukućane da žive svetlim i čistim životom.
Kako okaditi kuću?
U kadionicu treba da stavite malo briketa, a preko njega nekoliko zrna tamjana. Upalite šibicom ili upaljačem, a kada počne da gori, započnite molitvu. Držeći kadionicu pokretima ruke činite znak krsta. Kadite ukućane od nastraijeg do najmlađem, a nakon čina kađenja stavite kadionicu na neko posebno mesto u kući.
Kađenje treba da počne od vrata, krećući se u krug, dok se izgovaraju molitve za zaštitu i blagoslov doma. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi kađenje se često obavlja na praznike i tokom velikih blagoslova.
Sveštenik Veljko Vasiljev to objašnjava ovako:
- Kao što se, nakon kađenja, prepoznatljivi miris tamjana još dugo oseća u prostoriji gde je vršeno kađenje, tako i blagodat Božja koja nas posećuje kada se molimo Gospodu, dugo ostaje i dejstvuje u nama.
Printscreen/YouTube
Otac Veljko Vasiljev
Na prvim stranicama Novog zaveta čitamo da su jedni od prvih očevidaca Hristovog rođenja, trojica mudraca, na dar doneli zlato, tamjan i smirnu (Mt. 2, 11). Zlato, kao caru, tamjan kao Bogu i smirnu kao nekom ko će okusiti smrt. Možemo da zaključimo da su i oni, pagani, koristili tamjan kao nešto što se Bogu prinosi.
BONUS VIDEO: Otac Spiridon otkriva tajnu svetogorskih melema, čajeva i tamjana
U teškim trenucima bolesti, po rečima monaha sa Svete gore, ovaj duhovni čin može doneti mir i isceljenje, a roditelji i bake mogu pružiti duhovnu snagu i utehu svojoj porodici, podsećajući na snagu Božje milosti.
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Krsna slava je prilika da osvetlite svoj dom Božijom blagodaću. Pored svega što se uobičajeno priprema, tamjan i kandilo su ključni za očuvanje duhovnog mira i pretvaraju svaki kutak vašeg doma u malu crkvu.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U srcu Ovčarsko-kablarske klisure, u dvorištu ove svetinje podignute u 15. veku nalaze se grobovi dva sina kneza Miloša Obrenovića, a centralno mesto zauzima sveti bor za koji se veruje da ima isceliteljsku moć, o čemu postoje zabeležena brojna svedočanstva, posebno žena sa psihičkim problemima.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.