U teškim trenucima bolesti, po rečima monaha sa Svete gore, ovaj duhovni čin može doneti mir i isceljenje, a roditelji i bake mogu pružiti duhovnu snagu i utehu svojoj porodici, podsećajući na snagu Božje milosti.
Kada se suočavamo sa nedaćama koje pogađaju naše najbliže, mudri saveti duhovnih velikana mogu biti svetlo koje nas vodi kroz tame naših briga. Reči starca Filoteja Zervakosa, čije ime osveženo duhovnom snagom i mudrošću, pružaju nam dubok uvid u to kako roditelji mogu pružiti utehu i pomoć svojoj oboleloj deci kroz jednostavne, ali duboko duhovne činove.
Kada je zdravlje naše dece ugroženo, starac Filotej savetuje roditeljima da upotrebe vatu umočenu u ulje iz kandila koje gori pred ikonama. Ova sveta vatra simbolizuje Božju prisutnost i milost, i sa njom treba pomazati čelo i lice deteta, krstoliko, kao znak Božje zaštite i blagoslova.
PrintscreenYouTube/Erythraios
Starac Filotej
- Kada deca imaju zdravstvenih tegoba, uzmite vatu, umočite je u kandilo koje imate pred ikonama i pomazujte detetu čelo i lice, krstoliko, govoreći sledeće stihove tropara: "Krst je čuvar vaseljene, krst je ukras Crkve, krst je carevima sila, krst je vernima utvrđenje, krst je angelima slava, a demonima rana."
Ove reči, upisane u srce i mislima, donose mir i snagu, podsećajući nas na božansku moć krsta koji štiti i isceljuje. Takođe, po rečima starca Filoteja treba izgovoriti stihove tropara koji govore o spasenju i besmrtnosti: "Iskupio si nas prečasnom Krvlju svojom od kletve zakonske; na krstu prikovan i kopljem proboden, izlio si besmrtnost ljudima, Spasitelju naš, slava tebi.“
Kada je prisutan sveštenik, on ima privilegiju da "zakrsti" dete, koristeći svoje molitve i blagoslove. Međutim, u njegovom odsustvu, roditelji ili bake imaju duhovnu vlast da obave ovaj čin, ali isključivo u odnosu na svoju decu ili unuke, u duhu ljubavi i zaštite..
- Kad ima sveštenika, on će ih zakrstiti i izgovoriti molitve. Kada nema, otac ili majka imaju vlast nad svojom decom, mogu da 'zakrste' svoju decu – ali samo svoju decu. Isto važi i za bake u odnosu na unuke - govorio je starac Filotej, poznat po svojoj duhovnoj dubini i monaškoj posvećenosti.
Shutterstock
Manastir Sveti Pantelejmon u kom je starac Filotej proveo većinu svog monaškog života
Većinu svojih monaških dana proveo je na Svetoj gori kao dugogodišnji monah Manastira Sveti Pantelejmona, gde je stekao duboko duhovno iskustvo. Pored toga, boravio je i na drugim mestima na Svetoj Gori, pružajući duhovne pouke i pomažući drugima u njihovom duhovnom napredovanju.
Ovi jednostavni, ali duboko duhovni postupci, ne samo da pružaju fizičku utehu, već i duhovnu snagu, prepunjujući srce verom i nadom. Savet starca Filoteja nas podseća da u svakodnevnim brigama i izazovima ne smemo zaboraviti snagu Božje prisutnosti, koja je uvek tu da nas vodi i isceli kroz svetlost Krsta i molitve.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.