schutterstock/printskrin youtube/ Новости Татарстан 24
Jerej Aleksandar Ermoljin objašnjava kako molitva i vera mogu ublažiti posledice duhovnih nepravdi i doneti mir.
U životu svakog vernika mogu se javiti trenuci kada se suočimo sa nepravdom, zlom ili negativnim uticajem drugih ljudi. Neki veruju da su to prokletstva koja nas prate, naročito kada dolaze od ljudi koje smo nekada voleli. Kako se postaviti u takvim trenucima, kada uzrok tog „prokletstva“ nije odmah otklonjiv? Da li postoji način da se smirimo i pronađemo izlaz dok ne dođemo do mogućnosti da se pomirimo sa situacijom?
Jedna vernica podelila je svoju dilemu sa sveštenikom Aleksandrom Ermolinom iz Ruske pravoslavne crkve, postavljajući mu pitanje na koje je odgovor postao svetionik nade i mudrosti za sve one koji se nađu u sličnim okolnostima. Na pitanje da li postoji izlaz iz situacije kada nije moguće otkloniti uzrok prokletstva, sveštenik je sa puno pažnje i ljubavi odgovorio, oslanjajući se na temelje pravoslavne vere.
printskrin youtube/ Новости Татарстан 24
Jerej Aleksanar Ermeljin
Vernica je ukazala na čest odgovor sveštenika, koji se obično svodi na savete o verovanju u Boga, molitvi i učestvovanju u Svetim tajnama, kao i o tome da prokletstva nemaju moć ako im ne verujemo. Ipak, ona se našla u situaciji u kojoj prokletstvo ima stvarne posledice na njen život, naročito kada dolazi od bliskih ljudi, i nije bilo moguće ispraviti grešku ili zamoliti za oproštaj u tom trenutku.
- Prokletstva zaista mogu imati stvaran uticaj na život, naročito kada dolaze od voljenih osoba“, izjavila je ona. „Iako znam da treba da verujem, ne mogu da se oslobodim osećaja da ta negativna energija upravlja mojim životom, i ne znam kako da se pomirim sa situacijom dok ne budem u mogućnosti da zatražim oproštaj.
printskrin youtube/ Новости Татарстан 24
Jerej Aleksanar Ermeljin
Otac Aleksandar je na ovo pitanje odgovorio sa puno razumevanja i duhovnom snagom koja nosi duboku mudrost pravoslavne tradicije.
- To što vi nazivate standardnim odgovorom sveštenika zapravo je pozicija Pravoslavne crkve. Štaviše, upravo je to napisano u Svetom pismu. Gospod je rekao: ‘Uzećete zmije, i ako šta smrtno popijete, neće vam škoditi’ (Mk 16:18) - podsetio je otac Aleksandar na citat iz Jevanđelja po Marku, koji nam ukazuje da, čak i ako se suočimo sa zlom, Božija zaštita i blagodat nisu odvojeni od nas, ukoliko ostanemo verni.
Otac Aleksandar je zatim ukazao na duboku teološku istinu – da postoji Božije dopuštenje, koje omogućava da nam se desi nešto loše, kao način ispitivanja naše vere. Na primer, pravedni Jovan, u Svetom Pismu, gubi sve: porodicu, bogatstvo, zdravlje, ali ostaje veran Bogu, što ga na kraju čini jačim. Sveštenik nas podseća da nismo jedini koji prolazimo kroz teškoće, i da su te teškoće često prilika da se naša vera ojača.
DIMITAR DILKOFF / AFP / Profimedia
Otac Aleksandar poručuje: "Molite se za te ljude i za vaše pomirenje"
Za vernicu koja nije imala mogućnost da traži oproštaj ili ispravi situaciju, otac Aleksandar ističe da je najvažnija molitva i zajedništvo u veri.
- Crkva nije samo zgrada hrama, već zajedništvo svih verujućih. Mi možemo da se molimo jedni za druge. Molitva za pomirenje i za druge ljude je mnogo važnija i delotvornija od bilo kojih naših izvinjenja. Iako možda nismo u mogućnosti da trenutno ispravimo greške, molitva je ta koja ima moć da ublaži i razjasni naše duhovne borbe.
Svi smo, u određenim trenucima, podložni uticajima drugih, ali ono što nas čini snažnima je naša sposobnost da se ne predajemo, da verujemo u Božiju moć i da se molimo za one koji nas povređuju. Kroz molitvu, pomirenje, i duboko poverenje u Božiju volju, možemo pronaći mir i snagu da izdržimo, čak i kada je otklanjanje uzroka prokletstva van naše kontrole.
I na kraju, sveštenik Aleksandar poručuje:
- Molite se za te ljude i za vaše pomirenje. Želim vam pomoć Božiju!
Ove reči nose u sebi snagu vere i nade, podsećajući nas da kroz molitvu možemo pronaći izlaz i smirenje, čak i kada se čini da je situacija izvan naše moći.
Kada se u jednoj porodici sudare pravoslavna vera, naučna medicina i narodni običaji, često nastaju nesporazumi. Protojerej Andrej Efanov objašnjava kako prepoznati istinsku duhovnu pomoć i razlikovati je od sujeverja i zašto je važno osloniti se na Crkvu i molitvu.
Taj svet je nekakav svet iz mašte, samo što se sve odvija prema napisanom scenariju. Čovek postaje sličan narkomanu koji se udaljava od sebe samog, od ljudi koji ga okružuju i od svojih briga i teškoća, ističe arhimandrit Rafail Karelin.
Duboki uzdasi ka Gospodu, koje je zapisao Sveti Tihon Zadonski, patrijarh moskovski, ostaju večno utočište za one koji traže milost, utehu i snagu da koračaju stazom vere.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.