Duhovna riznica 01.02.2025 | 17:54

DA LI ŽENA MORA DA SLUŠA SVOG MUŽA? Pravoslavni psiholog Gljeb Tkačenko otkriva kada poslušnost vodi ka sreći, a kada postaje teret koji razara ljubav

Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
DA LI ŽENA MORA DA SLUŠA SVOG MUŽA? Pravoslavni psiholog Gljeb Tkačenko otkriva kada poslušnost vodi ka sreći, a kada postaje teret koji razara ljubav
Schutterstock/printskrin Brak, kao zajednica dvoje odraslih ljudi, treba da se temelji na ravnopravnosti i deljenju odgovornosti, a ne na odnosu nadređenog i podređenog

Oslanjajući se na stručna iskustva, ali i na pravoslavna učenja, psiholog Gljeb Tkačenko objašnjava zašto slepa poslušnost može ugroziti brak i kako pravi autoritet u porodici proizilazi iz poverenja, a ne iz prisile.

Brak je sveta tajna, osvećena Božjim blagoslovom i zajednicom ljubavi između muža i žene. Ipak, kroz vekove se postavljalo pitanje - da li je poslušnost žene mužu nužna za skladan brak? Pravoslavni psiholog Gljeb Tkačenko istakao je da univerzalni model braka ne postoji, jer svaka porodica funkcioniše prema sopstvenim pravilima i unutrašnjim hijerarhijama.

- Bilo kakav pokušaj da se sve porodice podvedu pod neki zajednički standard osuđen je na neuspeh - kaže on. Postavlja se, dakle, pitanje - kakva je poslušnost u braku blagoslovena i ispravna?

Poslušnost kao izraz poverenja, a ne prinude

U pravoslavnoj tradiciji, poslušnost nije slepa pokornost, već je zasnovana na ljubavi i uzajamnom poverenju. Apostol Pavle u Poslanici Efescima piše: "Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodu. Jer je muž glava ženi, kao što je Hristos glava Crkvi" (Ef 5, 22-23). Međutim, Pavle dodaje i sledeće: "Muževi, volite svoje žene kao što je Hristos voleo Crkvu i sebe predao za nju" (Ef 5, 25). Ove reči otkrivaju ključnu istinu - muž i žena su u braku pozvani na uzajamnu ljubav i služenje, a ne na dominaciju i podređivanje.

Schutterstock/printskrin
Pravoslavni psiholog Gljeb Tkačenko

Psiholog Tkačenko primećuje da često poslušnost žene mužu nije stvar poverenja, već prinude:

- Ako se u nekom braku postavi pitanje da li žena treba da sluša muža, najćešće se radi o ovom drugom slučaju. Jer u prvom slučaju poslušnost nije prisila, već poverenje, i tada nema dilema . kaže Tkačenko.

Dakle, kada žena doživljava muža kao oslonac, kao nekoga ko se trudi za dobrobit porodice, njena poslušnost dolazi spontano i prirodno, iz ljubavi i sigurnosti, a ne iz straha ili pritiska.

Opasnost simbiotskih odnosa

U savremenom društvu često nailazimo na brakove u kojima jedan supružnik preuzima ulogu "roditelja", a drugi "deteta". Ovakvi simbiotski odnosi, kako navodi Tkačenko, mogu voditi ka problemima:

- Problem u ovakvim parovima obično nastaje onda kada jednom od supružnika dosadi njegova uloga - ili mu dosadi da bude večito dete u drugom planu, ili mu postane preteško da "nosi dvoje na svojim leđima" - ističe Tkačenko.

Brak, kao zajednica dvoje odraslih ljudi, treba da se temelji na ravnopravnosti i deljenju odgovornosti, a ne na odnosu nadređenog i podređenog.

Zrela ljubav i paradoks braka

Veliki filozof i psihoanalitičar Erich Fromm govorio je o "paradoksu ljubavi" - dvoje postaju jedno, ali istovremeno ostaju dvoje. Pravoslavna tradicija takođe uči da supružnici treba da budu jedno telo i jedna duša, ali da zadrže slobodu i ličnu odgovornost pred Bogom.

Shutterstock
Pravoslavno shvatanje braka ne promoviše slepu pokornost, već međusobno službenje

- Ako iz te formule uklonimo duševnu bliskost, dobijamo obične cimere, kojima je jednostavno zgodno da budu zajedno. Ako, pak, uklonimo autonomnost i samostalnost, dobijamo ili simbiotski odnos "roditelj - dete", ili emocionalno stapanje, u kojem ljudi teško razaznaju gde prestaju njihove potrebe, a gde počinju tuđe", upozorava Tkačenko, prenosi portal foma.ru.

Poslušnost u braku - put ka svetinji

Pravoslavno shvatanje braka ne promoviše slepu pokornost, već međusobno služenje. Muž i žena pozvani su da jedno drugo vode ka Bogu. Svaka odluka treba da bude doneta u saglasju, uz molitvu i savetovanje. Muž ne treba da vlada ženom, već da je voli i štiti, dok žena u ljubavi uzvraća poverenjem i podrškom.

Credit: Srdjan Randjelovic / Alamy / Alamy / Profimedia
Brak, kao zajednica dvoje odraslih ljudi, treba da se temelji na ravnopravnosti i deljenju odgovornosti, a ne na odnosu nadređenog i podređenog

Tkačenko zaključuje:

. Zdrava poslušnost žene moguća je samo onda kada se ona događa prirodno i spontano, kao izraz dubokog poverenja, i samo onda kada u braku postoji prostor za dijalog. U suprotnom, brak iz srećne zajednice može prerasti u patnju - kako za jednog, tako ponekad i za oba supružnika. A to ne bi smelo da se dogodi.

Konačno, prava poslušnost u braku nije puko ispunjavanje naredbi, već radostan izraz ljubavi, gde muž voli i štiti, a žena s poverenjem uzvraća. Takav brak postaje mali dom Božiji, svetinja u kojoj dvoje zajedno koračaju ka večnoj ljubavi Hristovoj.