KAKO HILANDAR ČUVA MIR U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU: Arhimandrit Pajsije otkrio kako se monasi bore protiv praznoslovlja
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom.
Igra maski i zabava za mnoge su bezopasni užici, ali za hrišćane predstavljaju duhovne zamke. Svetogorski monasi ističu da takve manifestacije vode ka gubitku moralnog i duhovnog smirenja.
Karnevali, kao društveni i zabavni događaji, često se doživljavaju kao vreme opuštanja, igre i uživanja. Međutim, u dubokom duhovnom smislu, mnogi pravoslavni duhovnici, posebno starci sa Svete gore, upozoravaju na opasnosti koje ove manifestacije mogu doneti hrišćanskoj duši. Iz njihove perspektive, karnevali nisu samo fizičke igre i zabave, već i prilika za duhovnu opasnost, jer se u njima neprestano pojavljuje maskiranje istine i duhovnog savršenstva, stvarajući iluziju slobode koja vodi u moralnu propast.
Najpoznatiji karneval na svetu, onaj u Rio de Žaneiru, tradicionalno se održava svake godine, obično u periodu između kraja februara i početka marta, pre Velikog posta. Tačan datum zavisi od datuma Vaskrsa, jer karneval počinje u subotu, tačno pre početka Čiste srede, koja označava početak posta. Karneval traje nekoliko dana, obično od subote do utorka, a najpoznatiji događaj je "Sambadrom", parada u kojoj učestvuju samba škole. U tom periodu širom sveta održavaju se slične manifestacije u kojima ljudi vide zabavu. Međutim, svetogorski monasi imaju drugačije mišljenje.
Sveti Nikodim Svetogorski, jedan od najvećih učitelja pravoslavne duhovnosti, upozorava na nemoralnosti koje se neizbežno pojavljuju tokom karnevalskih igara. On ističe da su hrišćani tokom tih dana nesvesno podložni demonizaciji. „Ko može da ispriča nemoralnosti koje čine hrišćani tokom perioda karnevala? Zaista, moglo bi se reći da se tada svi hrišćani demonizuju, jer igraju, pevaju nesvesno, čak i najstariji među njima. A ko ne igra ili ne peva, smatra se ludim... Tada nije razlika između laika i sveštenika, svi podjednako čine nemoralnost“, rekao je Sveti Nikodim, ističući da su ovi dani prigoda za slavljanje nečistote i razvrata, a ne za duhovno uzdizanje.
Sveti Paisije Svetogorski, jedan od najpoznatijih svetogorskih staraca, proširuje ovo viđenje, govoreći o tome kako su karnevalske igre postale sveprisutne i kako se ljudi sve više udaljavaju od vrlinskog života. „Nekada su se karnevalske igre viđale samo jednu nedelju. Sada se viđaju svaki dan... Svako se oblači kako mu kaže misao, kako je u njemu! Ljudi su potpuno postali čudni. Poludeli su!“ Na ovaj način, starac Paisije ukazuje na duboki moralni pad i duhovnu dezorijentaciju koju ove igre izazivaju.
Jedan od najstrašnijih upozorenja stiže od starca Jefrema, koji kaže da je „prvi karnaval đavo, koji se pretvara u anđela Gospodnjeg, u Hrista i u Bogorodicu!“ Prema njegovim rečima, karnevalske igre nisu samo neviniji oblici zabave, već satanistički izum, jer đavo i demoni mogu da se preoblikuju u bilo koji oblik, obmanjujući ljude. „Karnevalske igre su satanistički izum“, naglašava on, čime pokazuje da je svaki oblik maske, skrivanja prave istine, duhovni poziv za opasnost.
Za svakog pravog hrišćanina, učenja ovih staraca su jasna: učestvovanje u karnevalskim feštama nije samo neprimereno, već je i duhovno štetno. U svetlu ovih saveta, svaki vernik treba da razmotri koliko su karnevalske igre udaljene od pravih vrednosti hrišćanskog života – vere, skromnosti i postojanosti. U svetu gde je lako podlegnuti zabavama koje prekrivaju istinske duhovne potrebe, potrebno je podsetiti se da pravo veselje dolazi kroz čistoću i istinu, a ne kroz maskiranje duhovnih slabosti. Hrišćanin je pozvan da svoju slobodu nalazi u veri, a ne u prividima koji donose privremenu radost, ali veću duhovnu pogubnost.
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom. Iguman manastira Zograf, starac Amvrosije, napustio je svoj ovozemaljski život u 86. godini, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji Svete gore. Kancelarija za poklonike Svetog manastira Hilandara obaveštava sve zainteresovane poklonike da su termini za posetu manastiru popunjeni do kraja 2025. godine. U svojoj knjizi, 32. subote po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na neprestanu borbu duše sa đavolima, grehom i iskušenjima, pozivajući nas da u Gospodu tražimo snagu za pobedu.


KAKO HILANDAR ČUVA MIR U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU: Arhimandrit Pajsije otkrio kako se monasi bore protiv praznoslovlja
SVETA GORA U ŽALOSTII: Upokoji se jedan od najvažnijih duhovnih lidera, svetogorac Amvrosije
VAŽNE NOVOSTI IZ MANASTIRA HILANDAR: Poseta neće biti moguća do kraja 2025. godine, evo ko ipak može da ode
KAKO SE IZBORITI PROTIV DUHOVNIH NEPRIJATELJA: Misli za svaki dan u godini
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.