ON JE MEĐU SLOVENE POSLAO SVIMA ZNANU BRAĆU, ĆIRILA I METODIJA: Danas je Sveti Fotije, jedan od najvećih otaca pravoslavlja
Prema predanju on je za samo šest dana prošao sve činove, od svetovnjaka do patrijarha.
Nikifor je preklinjao Saprikija da se ne odriče Hrista, ali ovaj je ostao pri svome
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava dan posvećen Svetom Mučeniku Nikiforu čije žitije jasno pokazuje da Bog odbacuje oholost i uvenčava slavom smernost i bratoljublje.
U Antiohiji su živela dva prisna prijatelja, učeni sveštenik Saprikije i običan, prost građanin Nikifor. Njihovo prijateljstvo nekako se izdiglo u strašnu međusobnu mržnju.
Bogobojažljivi Nikifor pokušavao je više puta da se pomiri sa sveštenikom, no ovaj to nikako nije hteo.
Kada je krenulo gonjenje hrišćana, sveštenik Saprikije je bio osuđen na smrt i izveden na gubilište.
Ožalošćeni Nikifor krenuo je za Saprikijem moleći ga usput da mu bar pred smrt oprosti i da se u miru rastanu: "Molim te, mučeniče Hristov", govorio je Nikifor, "oprosti mi ako ti što sagreših!" Saprikije nije hteo da se obazre na svoga suparnika, nego je mirno i oholo koračao ka smrti.
"No videći tvrdost srca sveštenikova, Bog mu ne hte primiti mučeničku žrtvu i uvenčati ga vencem, nego mu tajno oduze blagodat. I u poslednjem trenutku Saprikije se pred xelatima odreče Hrista i izjavi da će da se pokloni idolima. Tako beše oslepljen mržnjom!", piše u žitijama.
Nikifor je preklinjao Saprikija da se ne odriče Hrista.
"O brate vozljubljeni, ne čini to, ne odriči se Gospoda našeg Isusa Hrista, ne gubi venca nebesnog!
No, sve bi uzalud. Saprikije je osta pri svome.
Tada je Nikifor uzviknuo dželatima: "I ja sam hrišćanin, posecite mene mesto Saprikija!"
Dželati ovo javiše sudiji, i sudija im naredi da puste Saprikija a da poseku Nikifora. Sav radostan Nikifor je stavio svoju glavu na panj, i bi posečen.
Ovo se dogodilo 260. godine u vreme cara Galijena.
Prema predanju on je za samo šest dana prošao sve činove, od svetovnjaka do patrijarha.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Po Božjem promislu bio je izabran za episkopa lampsakijskog. Očisti je grad od neznaboštva, hramove idolopokloničke zatvorio, a mnoge crkve je sagradio i blagočešće utvrdio.
U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je za sve vreme mučenja neprestano govorio: "Slava tebi Bože moj, slava ti!"
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Za vreme Nerona, kada je krenulo gonjenje hrišćana i kada je apostol Pavle posečen, posečena su i ova tri apostola.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.