ČITANJE BIBLIJE ZA 3. MART: Odlomak iz Svetog pisma za ponedeljak prve sedmice Velikog posta
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
U čitanju za četvrtak prve sedmice Velikog posta, Sveto pismo nas podseća na dan kada će ljudska ponositost biti ponižena, a Gospod će se uzvisiti, pozivajući nas na duboko pokajanje i skromnost.
U četvrtak prve sedmice Velikog posta, odlomak iz Knjige proroka Isaije (2, 11-21) donosi snažnu poruku o poniznosti i božanskoj pravdi. Ovaj odlomak nas podseća na dan kada će ljudska ponositost biti potpuno ponižena, a ljudska visina sagnuta pred veličinom Gospodnjom.
Isaija nas poziva da se oslobodimo idolopoklonstva i lažnih vrednosti, jer će na kraju svega samo Gospod biti uzvišen. Ovaj odlomak, bogat dubokim teološkim porukama, poziva nas na duhovno očišćenje i pokajanje, kako bismo se pripremili za dan Gospodnji, koji dolazi u slavi i moći.
Knjiga proroka Isaije (2,11-21)
11. Ponosite oči čovečije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. 12. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi, 13. i na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske, 14. i na sve gore visoke i na sve humove izdignute, 15. i na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,
16. I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. 17. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. 18. I idola će nestati sasvim. 19. I ljudi će ići u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
20. Tada će baciti čovek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slepim miševima, 21. ulazeći u rasekline kamene i u pećine kamene od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
U ovom odlomku iz Biblije se govori o tome kako Bog nastavlja da pravi svet, kakvim ga poznajemo danas.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
U sredini prve sedmice Vekijog posta, vreme je za dublje razmatranje poruka koje nam dolaze kroz Sveto pismo, a posebno kroz proroka Isaiju. U njegovim rečima nalazi se poziv na duhovnu promenu i pokajanje, ali i na nadu u dolazak Božje pravednosti koja će doneti mir i spasenje.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Prorok Isaija nas poziva da post nije samo apstinencija, već put ka slobodi, pravdi i ljubavi prema bližnjemu. Otkrivamo snažnu poruku koja nas poziva da preispitamo svoje postove i istinski se posvetimo Gospodu.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.