Pravoslavlje ne gleda na strahove kao nešto nužno loše, već kao priliku za duhovni rast. Strah od Boga se smatra pozitivnim, jer podstiče veru i življenje u skladu s Božijim zapovestima.
Strah od smrti i drugih životnih izazova gubi snagu kroz veru u večni život i vaskrsenje. Strahovi poput straha od zla i demonskih uticaja se prevazilaze kroz sakramente i molitve, koje pružaju zaštitu i duhovnu snagu. Pravoslavlje uči da su strahovi testovi vere, koji kroz molitvu, pokajanje i oslanjanje na Božiju providnost, mogu biti prevaziđeni i transformisani u unutrašnji mir.
Pravoslavlje nas uči da je strah, kao i svaki drugi osećaj, samo deo ljudskog iskustva. Iako nije uvek lak, on je, u duhovnom smislu, poziv na vraćanje pažnje na Boga i njegovu božansku zaštitu i ljubav.
Sveti Isak Sirin je upravo u jednoj svojoj misli na to ukazao.
"Dok živimo neprilično imamo strah od svega i svačega. Kad prepoznamo Boga javlja se strah od Njegovog suda. A kada zavolimo Boga iščezavaju svi strahovi.
Jedan od najdirljivijih trenutaka tribine bila je priča o Kruševačaninu, poznatom privredniku, čiji je život neprepoznatljivo promenjen zahvaljujući ovoj svetiteljki.
Preokret u njenom životu napravio je neki stari monah German, i to nehotično.
Treba da znate da sve potiče od egoizma, neposlušnosti i rđavih pomisli, govorio je Starac Pajsije.
Iguman manastira Ribnica ne kritikuje samo društvo, već i crkvu, koja, kako tvrdi, mora da se više angažuje u rešavanju problema mladih ljudi.