"KAKVA JE TO ŠALA!?": Sveti Justin Ćelijski otkriva zašto se Isus nikad nije smejao i čime ljudi ne bi trebalo da se šale
Kako se mogao smejati Preteča, kada mu je Gospod dao dar da bude Preteča, da ide ispred Njega, pitao je Sveti Justin Ćelijski.
Preokret u njenom životu napravio je neki stari monah German, i to nehotično.
SPC danas slavi Svetu prepodobnumučenicu Evdokiju.
Sveta prepodobnomučenica Evdokija živela je u Iliopolju (feničanski grad) za vreme Trajanovog carovanja.
Najpre, bila je velika razvratnica, a potom pokajnica, isposnica i najzad mučenica.
Razvratom je stekla veliko bogatstvo. Preokret u njenom životu napravio je neki stari monah German, i to nehotično. Došavši poslom u grad, on je odsedne kod jednog hrišćanina, čija se kuća dodirivala sa kućom Svete Evdokije.
Kada je on noću počeo po običaju monaškom da čita Psaltir i neku knjigu o Strašnome sudu, Evdokija ga je čula i s pažnjom je stala osluškivati njegove reči sve do kraja.
Obuzeli su je strah i užas, tako da je ostala budna do svanuća. A čim je svanulo, poslala je sluge da zamole tog monaha da dođe kod nje. German dođe, i među njima se otpočne dug razgovor o onome što je starac monah prošle noći čitao, i uopšte o veri i spasenju.
"Rezultat tih razgovora bude da Evdokija zamoli mesnog episkopa da je krsti. Posle krštenja ona predade sve svoje imanje crkvi, da se razda siromasima, otpusti svoje sluge i robove, a ona se povuče u neki ženski manastir", piše u žitijama.
I tako se odlučno posvetila sva monaškom životu, poslušanju, trpljenju, bdenju, molitvi i postu, da je posle trinaest meseci izabrana za igumaniju. Poživela je u manastiru pedesetšest godina, "i udostoji se pred Bogom da joj Bog dade toliku blagodat, te i mrtve vaskrsavaše".
Kada je počelo gonjenje hrišćana od kneza Vikentija, Sveta Evdokija je posečena mačem.
Bonus video
Kako se mogao smejati Preteča, kada mu je Gospod dao dar da bude Preteča, da ide ispred Njega, pitao je Sveti Justin Ćelijski.
Junački je ustao protiv ikonoboraca radi zaštite poštovanja svetih ikona.
Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, govorio je Sveti Nikolaj.
Jedan od najdirljivijih trenutaka tribine bila je priča o Kruševačaninu, poznatom privredniku, čiji je život neprepoznatljivo promenjen zahvaljujući ovoj svetiteljki.
Posle teškog istjazanja, sudija osudi prve dve sestre na sažeženje, a Irinu zadrža još neko vreme nadajući se, da će je moći oskvrniti.
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Za vreme Neronova gonjenja, kada je apostol Pavle posečen, posečeni su i ova tri svetitelja.
Posle teškog istjazanja, sudija osudi prve dve sestre na sažeženje, a Irinu zadrža još neko vreme nadajući se, da će je moći oskvrniti.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Za vreme Neronova gonjenja, kada je apostol Pavle posečen, posečeni su i ova tri svetitelja.
Papa Aleksandar VI umro je najverovatnije otrovan, nakon oproštajne večere priređene u počast sina 6. augusta 1503.
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Nakon papine sahrane započinje složen proces izbora novog poglavara Rimokatoličke crkve, koji ima dugu tradiciju čiji koreni sežu u srednjovekovnu praksu.
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.