ŠTA ZNAČI BOJA ODORE KOJU SVEŠTENIK IMA: Svaki ton ima određenu poruku i nosi se u posebne dane
Neka svako ko uđe u hram prepozna u bojama više od običnih tonova — prepozna simbole vere, nade, ljubavi i spasenja.
Mitropolit plovdivski dočekao je fudbalsku legendu Hrista Stoičkova, koji je izrazio spremnost da doprinese radu lokalne verske zajednice.
Ovaj susret je pokazao da se, kada se udruže snage sporta i duha, stvaraju veze koje obogaćuju društvo i promovišu jedinstvo kroz zajedničku težnju ka dobroj i svetloj budućnosti.
Susret se dogodio u prijemnoj sali mitropolita plovdivskog, u Bugarskoj. Zvanična ceremonija počela je rečima dobrodošlice mitropolita, koji je istakao značaj saradnje između sporta i duhovnih vrednosti koje zastupa Crkva . Legendarni fudbaler, počastvovan "Zlatnom loptom", odgovorio je sa emocijama, iskazujući poštovanje prema tradiciji i istoriji svog grada. Njemu se pridružio i predsednik Opštinskog veća Plovdiva Atanasios Uzunov, koji je istakao značajnu ulogu lokalne samouprave u unapređenju kulturnog i društvenog života grada.
Tokom sastanka, mitropolit je predstavio istorijat izgradnje mitropolije u Starom gradu, istakavši duh obnove koji spaja prošlost sa savremenim nastojanjima za razvoj. Posetilac nije propustio da vidi noviju crkvu, poznatu kao "Sveti Arhanđeli“, koja je simbol napretka i duhovne revitalizacije.

Završavajući događaj, Hristo Stoičkov je dao svoj dragoceni prikaz knjigom „Hristo Stoičkov – priča“, pokazujući svoju spremnost da doprinese lokalnoj Crkvi.
Sa druge strane, mitropolit je poklonio fudbalskoj legendi ikonu sa Gospodom Isusom Hristom i Sveto pismo, kao simbol zajedničkog zalaganja za promociju vrednosti i kulturnog nasleđa Plovdiva.
Ovaj susret je pokazao da se, kada se udruže snage sporta i duha, stvaraju veze koje obogaćuju društvo i promovišu jedinstvo kroz zajedničku težnju ka dobroj i svetloj budućnosti.
Neka svako ko uđe u hram prepozna u bojama više od običnih tonova — prepozna simbole vere, nade, ljubavi i spasenja.
Mladi sveštenoslužitelj je doživeo trenutak preobražaja kada se pred njegovim očima desilo nesvakidašnje čudo osvećenja vode – mutna tečnost postala je kristalno čista, a s njom je i njegovo srce pronašlo novi put vere.
U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Oni pred kojima se mi, mirjani, ispovedamo, sabrali su se u hramu Svetog Simeona Mirotočivog, gde su učestvovali u liturgiji i Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, uz molitveno prisustvo patrijarha Porfirija.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Otac Georgije objašnjava kako su nastajala "pogađanja" najpoznatije balkanske proročice i kakav duhovni izvor Crkva prepoznaje iza glasova koji su je proslavili.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.