KAKO PREVAZIĆI SVAKODNEVNE BRIGE? Otac Rafailo dao savet: Sve je lakše ako se pridržavate ovoga
On objašnjava da, kada imamo poverenje u našeg stvoritelja, naša duša postaje upokojena, a bezbrižnost prirodno stanje uma.
Neka svako ko uđe u hram prepozna u bojama više od običnih tonova — prepozna simbole vere, nade, ljubavi i spasenja.
Simbolika je prisutna svuda u pravoslavnoj crkvi, pa tako i u bojama. Ovo su neka osnovna pravila kada sveštenici oblače odeždu različitih boja.

Crvena je boja krvi Gospodnje i mučenika koji su stradali za njega. To je boja žrtvovanja. Sveštenici je nose na praznike Svetih mučenika, ali isto tako se može nositi i na velike praznike kako bi označili svečanost i radovanje tog dana jer crvena jeste i radost.

Zelena je boja obnavljanja. Priroda tada buja i kiti se zelenilom nakon zime. Nosi se na dan Silaska Duha Svetoga na Apostole, ali može i u toku Velikog Posta.

Žuta boja simoblizuje Veliki praznici. Više treba da gledamo na ovo kao na zlatnu boju nego na žutu. Hristos je pobedio smrt. Svako od onih ko je poverovao u Njega dobio je i zlatnu krunu (sada bi rekli možda „zlatnu medalju“, kao venac na glavi.

Simbolika plave boje je vezana za čistoću Bogomajke, te se zbog toga stavlja na proslavi Bogorodičnih praznika.

Simbolika ove boje je vezana za čistoću…svetlost…te se nosi na velike praznike.
Tamne boje, asociraju na žalost. Nose se u toku Velikog posta, i Krstovdan. Simbolika ljubičaste je i to što su rimski vojnici koji su mučili Gospoda na Krstu, nosili ljubičastu. Tako da je to i asocijacija na Njegovo stradanje.
Simbolika boja u Pravoslavnoj crkvi je duboko ukorenjena u tradiciji i bogoslovlju, pružajući vernicima jedan sloj duhovnog značenja koji nadmašuje estetiku. Svaka boja, od crvene do svetlo zlatne, priča svoju priču, simbolizujući Hristovu žrtvu, radost Vaskrsenja, čistotu Bogorodice ili žalost zbog stradanja.
Ove boje nisu samo vizuelni elementi već i podsetnici na sveštenu istoriju i duhovne istine koje crkva vekovima čuva. Razumevanje simbolike boja produbljuje veru i omogućava vernicima da osete veću povezanost sa praznicima i liturgijom, pomažući da svaki verski događaj bude proživljen u svoj svojoj dubini.
Neka svako ko uđe u hram prepozna u bojama više od običnih tonova — prepozna simbole vere, nade, ljubavi i spasenja.
On objašnjava da, kada imamo poverenje u našeg stvoritelja, naša duša postaje upokojena, a bezbrižnost prirodno stanje uma. Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti. Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda. Mnogi ljudi su osuđivanjem sebi naneli ogromnu duhovnu štetu, istakao je otac Mihail.
Podsetnici na sveštenu istoriju i duhovne istine
KAKO PREVAZIĆI SVAKODNEVNE BRIGE? Otac Rafailo dao savet: Sve je lakše ako se pridržavate ovoga
KAKVA JE POSMRTNA SUDBINA NEKRŠTENE DECE: Starac Sava o jednom od najbolnijih pitanja hrišćanstva
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DUHOVNIKA I DUHOVNOG OCA? Protojerej Vladimir Vorobjev poručuje: „Jedan vas ispoveda, drugi vas direktno vodi ka spasenju“
ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DA OSUDIMO ILI SE POSVAĐAMO SA SVEŠTENIKOM! Otac Mihail otkriva da je to veliki greh, a kazna je surova
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Teolog i sveštenik objašnjavaju zašto je ovaj ton odabran kao ton koji najčešće nose sveštenici i monasi.
Čučanj tokom metanija aktivira mišiće potkolenice koji pumpaju krv, čime se srce rastereće i relaksira.
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.