KAKO PREVAZIĆI SVAKODNEVNE BRIGE? Otac Rafailo dao savet: Sve je lakše ako se pridržavate ovoga
On objašnjava da, kada imamo poverenje u našeg stvoritelja, naša duša postaje upokojena, a bezbrižnost prirodno stanje uma.
Neka svako ko uđe u hram prepozna u bojama više od običnih tonova — prepozna simbole vere, nade, ljubavi i spasenja.
Simbolika je prisutna svuda u pravoslavnoj crkvi, pa tako i u bojama. Ovo su neka osnovna pravila kada sveštenici oblače odeždu različitih boja.

Crvena je boja krvi Gospodnje i mučenika koji su stradali za njega. To je boja žrtvovanja. Sveštenici je nose na praznike Svetih mučenika, ali isto tako se može nositi i na velike praznike kako bi označili svečanost i radovanje tog dana jer crvena jeste i radost.

Zelena je boja obnavljanja. Priroda tada buja i kiti se zelenilom nakon zime. Nosi se na dan Silaska Duha Svetoga na Apostole, ali može i u toku Velikog Posta.

Žuta boja simoblizuje Veliki praznici. Više treba da gledamo na ovo kao na zlatnu boju nego na žutu. Hristos je pobedio smrt. Svako od onih ko je poverovao u Njega dobio je i zlatnu krunu (sada bi rekli možda „zlatnu medalju“, kao venac na glavi.

Simbolika plave boje je vezana za čistoću Bogomajke, te se zbog toga stavlja na proslavi Bogorodičnih praznika.

Simbolika ove boje je vezana za čistoću…svetlost…te se nosi na velike praznike.
Tamne boje, asociraju na žalost. Nose se u toku Velikog posta, i Krstovdan. Simbolika ljubičaste je i to što su rimski vojnici koji su mučili Gospoda na Krstu, nosili ljubičastu. Tako da je to i asocijacija na Njegovo stradanje.
Simbolika boja u Pravoslavnoj crkvi je duboko ukorenjena u tradiciji i bogoslovlju, pružajući vernicima jedan sloj duhovnog značenja koji nadmašuje estetiku. Svaka boja, od crvene do svetlo zlatne, priča svoju priču, simbolizujući Hristovu žrtvu, radost Vaskrsenja, čistotu Bogorodice ili žalost zbog stradanja.
Ove boje nisu samo vizuelni elementi već i podsetnici na sveštenu istoriju i duhovne istine koje crkva vekovima čuva. Razumevanje simbolike boja produbljuje veru i omogućava vernicima da osete veću povezanost sa praznicima i liturgijom, pomažući da svaki verski događaj bude proživljen u svoj svojoj dubini.
Neka svako ko uđe u hram prepozna u bojama više od običnih tonova — prepozna simbole vere, nade, ljubavi i spasenja.
On objašnjava da, kada imamo poverenje u našeg stvoritelja, naša duša postaje upokojena, a bezbrižnost prirodno stanje uma. Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti. Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda. Mnogi ljudi su osuđivanjem sebi naneli ogromnu duhovnu štetu, istakao je otac Mihail.
Podsetnici na sveštenu istoriju i duhovne istine
KAKO PREVAZIĆI SVAKODNEVNE BRIGE? Otac Rafailo dao savet: Sve je lakše ako se pridržavate ovoga
KAKVA JE POSMRTNA SUDBINA NEKRŠTENE DECE: Starac Sava o jednom od najbolnijih pitanja hrišćanstva
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DUHOVNIKA I DUHOVNOG OCA? Protojerej Vladimir Vorobjev poručuje: „Jedan vas ispoveda, drugi vas direktno vodi ka spasenju“
ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DA OSUDIMO ILI SE POSVAĐAMO SA SVEŠTENIKOM! Otac Mihail otkriva da je to veliki greh, a kazna je surova
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Svetac je u jednoj svojoj kratkoj pouci objasnio zašto nije svaki savet vredan poverenja i kako promišljeno biranje društva i reči može postati temelj unutrašnjeg mira.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Odluka gradske vlasti i Mitropolije otvorila je put ka izgradnji crkve posvećene Ostroškom Čudotvorcu, kao trajnom mestu sabiranja i nade u Podgorici.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.