ŠOK-PRIZNANJE SVETSKI POZNATOG ROKERA: Progovorio o Isusu Hristu, pa sve iznenadio - ovaj odgovor je malo ko očekivao
Za kraj Alis Kuper se osvrće na citat iz jevanđelja koji ga je dotakao.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Arhimadrit Andrej, iguman manastira Crna reka, pričao je o spoznaji vere, budući da je deo svog života proveo kao ateista.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
- Kao neko ko je dobar deo života proveo kao ateista otkrivanje Boga i Crkve kao tela Hristovog za mene je bilo nadahnjujuće i prosvetljujuće. Postojanje Crkve u ovom svetu, za nekog ko nije imao tu vrstu iskustva, za mene je bilo otvaranje dimenzije za koju nisam znao da postoji. Meni je vrlo žao, govoreći iz iskustva ozbiljnog ateiste kakav sam bio, ljudi koji nemaju dar vere. Često kažemo - neko veruje, neko ne veruje u Boga, ali treba znati da je i sama vera Božiji dar, za koji treba da se otvorimo i pripremimo. Njima zaista nedostaje jedna dimenzija života i to ona koja nam pomaže da razumemo da je sve što nam se dešava u životu smisleno i da o nama brine neko ko nas neizmerno voli - navodi iguman Andrej.
Objašnjavajući šta je za njega bila potvrda Božije brige navodi primer silaska Boga u telo čovečje.
- Dokaz za brigu Božiju o čoveku je prvenstveno to što je on odlučio da se spusti u ovaj svet. Sin Božiji je sišao u ovaj svet, obučen u telo ljudsko, bio je jedan od nas. To je akt izuzetne ljubavi i samounižavanja, koji u tom smislu treba da bude za nas nadahnjujući, jer i mi, ugledajući se na to, treba uvek da se trudimo da sebe nekako unizimo i spustimo, da bismo drugima pomogli. Bog nije želeo da ostavi čoveka da se muči i pati, već do te mere saučestvuje u našem bolu i tragičnoj ljudskoj situaciji, da je i sam spreman da se podvrgne njenim posledicama. I upravo to je bilo ovaploćenje Hristovo - kada se rodio kao čovek od prečiste Marije.
Da ne pridajemo previše pažnje sjaju, objašnjava pričom o pećini u kojoj se rodio spasitelj. A mogao je, kaže, da odabere bilo koje drugo mesto i da uz zvuke fanfara i sve počasti bude rođen u dvorcu, dočekan od strane hiljada ljudi.
- Rodio se u Vitlejemskoj pećini - najskromnijem mogućem mestu na kojem je mogao da se rodi. Kao da se ušunjao u istoriju. Time nas uči da zanemarimo spoljašnje senzacije kada govorimo o Bogu i najtananijim religioznim osećanjima. Da bismo videli Boga i razumeli ko je Bog, mi treba da se potrudimo da u polutami pećine, u jednom malom detetu, sagledamo Bogočoveka. Po daru Božijem, to je bilo omogućeno trojici mudraca, koji su došli da mu se poklone, a to znamo iz Svetog pisma, kao i pastirima koji su po poljima čuvali stoku.
Objašnjava i da se liturgijom ponovo sastajemo sa Hristom isto tako kao što su se pre 2025 godina sa njim susreli mudraci, pastiri, apostoli i drugi...
- Njima su se javili anđeli i obavestili ih o tome šta se dogodilo. Pećina je bilo prvo mesto u kojem su se ljudi poklonili Bogočoveku. To je poruka njegovog rođenja u pećini. Kada to sagledavamo, treba da imamo u vidu da se predvečni, nedodirljivi Bog, koji je nesmestiv, smestio u telo čovečije - da nedodirljivo možemo da dodirnemo, a nepristupnom da pristupimo. On je prilikom vaznesenja na nebo rekao još jednu vrlo važnu stvar: "Ja sam sa vama u sve dane do svršetka veka." I te reči nisu izgovorene tek tako, jer Bog ništa ne izgovara tek tako. One se odnose na saznanje da je Isus Hristos u sve dane sa nama, u Svetoj Liturgiji i da mi možemo da mu pristupimo, kao što su mu pristupali ljudi tada. On je zaista u čaši, u vidu hleba i vina je zaista tu njegovo telo.
- Vrlo često to ne možemo da vidimo zato što su nam duhovne oči zatvorene, ali oni čije su duhovne oči otvorene o tome svedoče.
Ceo razgovor možete preslušati u radio emisiji emitovanoj na radiju "Slovo ljubve".
BONUS VIDEO: Sveštenik Marko Jeftić objašnjava po čemu se razlikuju pravoslavni i katolički krst
Za kraj Alis Kuper se osvrće na citat iz jevanđelja koji ga je dotakao. Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“. Prenošenje pojasa uz svečanu litijsku i počasnu pratnju svedoči o dubokoj duhovnoj vezi pravoslavlja sa Presvetom Bogorodicom i Svetom gorom. Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
ŠOK-PRIZNANJE SVETSKI POZNATOG ROKERA: Progovorio o Isusu Hristu, pa sve iznenadio - ovaj odgovor je malo ko očekivao
JAKO JE VAŽNO DA OVO URADITE PRE SNA: Sa ove DVE moćne reči treba započeti jutro
BOGORODIČIN POJAS VIŠE NIJE NA SVETOJ GORI: Monasi se okupili - evo gde nose najsvetiju reklikviju (VIDEO)
OVO NE SMEMO ZABORAVITI, A KO SE TOGA DRŽI, U ŽIVOTU ĆE MU BITI LAKŠE: Mudrost patrijarha Pavla o neprijateljima se i danas prepričava
Starac Ilija je bez ikakve najave posetio naše svetinje, a to je sasvim slučajno saznala vernica Janja.
Na Trgu slobode mitropolit Joanikije je pozdravljajući sve okupljene uputio sledeće reči.
Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
"Vreme moje još nije došlo, a vreme je vaše svagda spremno".
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
Prenošenje pojasa uz svečanu litijsku i počasnu pratnju svedoči o dubokoj duhovnoj vezi pravoslavlja sa Presvetom Bogorodicom i Svetom gorom.
Jedan od najbližih Hristovih učenika i brat Svetog Jovana Bogoslova, svoju veru posvedočio je životom, rečju i stradanjem.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.