Duhovna riznica 29.06.2025 | 09:22

NA VIDOVDAN, ZNAMENJE JUNAKA SA KOŠARA ZABLISTALO NA KAJMAKČALANU: Srce ratnika kucalo je pod oblacima gde su "mrtvi ustali"

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
NA VIDOVDAN, ZNAMENJE JUNAKA SA KOŠARA ZABLISTALO NA KAJMAKČALANU: Srce ratnika kucalo je pod oblacima gde su "mrtvi ustali"
Wikipedia/Petar Milošević/ККНС4, Shutterstock/Nikola Fific

Na najsvetiji srpski praznik, na vrhu planine gde je otvorena Kapija slobode, razvijeno je znamenje heroja sa Prokletija - spojena su dva bojišta i dve epohe u jedan zavet vaskrsle nacije

Na vrhu Kajmakčalana, planine čiji je svaki pedalj natopljen krvlju srpskih vojnika koji su 1916. godine otvorili Kapiju slobode, na Vidovdan se zaviorila zastava herojske 125. motorizovane brigade, pod kojom su decenijama kasnije ginuli junaci sa Košara.

Iako su bitke na Košarama i Kajmakčalanu udaljene osam decenija, a razdvajaju ih Prokletije i Nidže, u njihovom junaštvu nema razlike. I jedni i drugi ostavili su svoje seni da stražare po gudurama i vrletima, upisavši svoje podvige u genetski kod srpskog naroda. Kako piše Sputnjik, znamenje branilaca Košara na najviši vrh planine Nidže iznela je reporterka ovog medija tokom Vidovdanskog marša na Kajmakčalan, koji je u čast slavnih predaka organizovalo Udruženje „Kajmakčalan 1916“ sa turizmologom Biljanom Marčetom, poznatom po neumornom traganju za zaboravljenim grobovima srpskih ratnika po grčkim selima.

 

 

KAJMAKČALAN - KAPIJA SLOBODE

Kajmakčalan, vrh visok 2.525 metara, predstavljao je strategijski ključ Solunskog fronta, ali i moralnu granicu – na njemu se završavala Grčka, a počinjala okupirana Srbija. Za srpskog vojnika povratak na rodnu grudu bio je svetinja. Zato su juriši vaskrsle srpske vojske, koja je preživela Albansku golgotu i ojačala na ostrvu nade – Krfu, bili nalik povратku iz mrtvih. Bugarski vojnici, verujući da su Srbi uništeni, bežali su vičući: „Idu mrtvi“.

Wikipedia/Petar Milošević
Urna Arčibalda Rajsa, na Kajmakčalanu

 

PAKAO U OBLAČNOM OREOLU

Bitka je trajala danima. Rovovi su osvajani i gubljeni, vodile su se borbe prsa u prsa, krv je natapala stene. Potporučnik Stanislav Krakov zabeležio je slike pakla:

– Stotinu topova tresu planinu. Čini nam se da stene Borisovog grada gore. Nad kotom 2525 mešaju se crveni, žuti, beli i crni oblaci. Kao da stotinu kratera baca lavu. U gustim oblacima vide se ljudska tela, cela ili u komadima, kako lete u vis.

Na kraju, 30. septembra 1916. godine, srpska vojska je osvojila Kajmakčalan. Vrhovna komanda izdala je proglas: „Junaci, zauzeli ste orlovo gnezdo, silnu tvrđavu i svu nadu neprijateljevu, zauzeli ste Kajmakčalan. Vrata za našu milu Srbiju otvorili ste.“

Wikipedia/The State Archives of the Republic of Macedonia (DARM)
Kajmakčalan 1930. godine

 

Cena pobede bila je strašna – Drinska divizija imala je više od 1.000 mrtvih i 2.500 ranjenih. Ukupni srpski gubici iznosili su 4.643 vojnika i oficira, a bugarski su bili još veći. Plato je bio prekriven telima okupatorskih vojnika.

SPOMEN-KAPELA I SRCE PRIJATELJA

Na vrhu Kajmakčalana regent Aleksandar Karađorđević naredio je izgradnju spomen-kapele u kojoj su sahranjene kosti junaka. Tamo počiva i srce švajcarskog dobrovoljca i prijatelja Srba, doktora Arčibalda Rajsa, ispunjavajući njegovu želju da bude sa ratnim drugovima.

Wikipedia/Petar Milošević
Zvonik kod kapele na Kajmakčalanu

 

Danas, Kajmakčalan retko posećuju Srbi, a spomen-kapela, gordo i tiho, svedoči o vaskrsenju naroda koji je kroz istoriju išao putem krsta i vaskrsenja. Na Vidovdan, dan Kosovskog zaveta, na njegovom vrhu zaviorila se zastava Košara, potvrđujući da se ista krv heroja s Prokletija i Nidže nikada nije ohladila.

VEČNA STRAŽA JUNAKA

Dok vetar niz padine kotrlja stihove Alekse Šantića ispevane div-junacima Kajmakčalana:

Putniče stani. Ovde leže oni!
Gomila ovih prah kraljeva kriju.
Sa kapom u ruci njima se pokloni.
I redom tako ižljubi ih sviju.

… Srbi znaju da, dok god njihova znamenja blistaju na takvim mestima, Kapija slobode nikada neće biti zatvorena.