Printscreen Svetosavska baština//Shutterstock AI Generator/G-Stock Studio
Crkva nas vekovima uči da je duhovni život pre svega delanje, a ne samo nadanje.
U vremenu kada se sve češće oslanjamo na spoljašnje okolnosti, sreću ili tuđu pomoć, zaboravljamo da vera u Boga ne podrazumeva pasivno čekanje čuda, već ličnu odgovornost, trud i unutrašnju borbu.
Crkva nas vekovima uči da je duhovni život pre svega delanje, a ne samo nadanje.
Protojerej Vukman Petrović podseća da Bog nikada ne napušta čoveka, ali isto tako – ne radi ništa umesto njega.
Printscreen Svetosavska baština
Otac Vukman Petrović
- Kažu Sveti oci, Bog će da učini sve za nas, ali ništa umesto nas. Ono što je do nas da činimo, i kad dođemo do granica naših mogućnosti, a dali smo svoj maksimum, Bog će nam dati krila. Citiram velikog Njegoša: "Pregaocu Bog daje mahove". U prevodu, onda nam Bog daje upravo takvu blagodat i izlije na nas te svoje divne energije, da mi bukvalno postanemo i sami čudotvorci na zemlji - kaže protojerej.
Međutim, otac Vukman upozorava i na duhovnu lenjost koja se često maskira lažnim očekivanjima.
- Ako ne dajemo svoj maksimum, a ištemo od Boga da nam pomogne i da nam da, onda smo licemerni, nismo na putu spasenja. Mada Gospod izliva i tada ogromnu ljubav na nas, ne treba to zloupotrebljavati. Treba svako da nosi krst, ne traži Gospod da mi nosimo njegov, i ne možemo, jer je On nosio krst svih nas. Od nas jedino traži da nosimo svoj i da mu pokažemo da hoćemo i mi da osetimo delić njegovog bola - objasnio je sveštenik kako se dolazi do boljeg i zadovoljnog života.
U svojoj duboko nadahnutoj besedi, ovaj monah i mudri duhovnik podseća nas na neizbežnost iskušenja na putu ka Bogu, ali i na snagu vere koja nam otvara oči da izađemo iz svakog životnog ćorsokaka.
Bogata naslednica iz Soluna odrekla se svega iz ljubavi prema Bogu, a za nepokolebljivu veru i posvećenost platila je životom. Njena priča i danas nas inspiriše da istrajemo u veri uprkos svim iskušenjima.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.