DANAS JE CRVENO SLOVO! Slavimo Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu!
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
U svojoj duboko nadahnutoj besedi, ovaj monah i mudri duhovnik podseća nas na neizbežnost iskušenja na putu ka Bogu, ali i na snagu vere koja nam otvara oči da izađemo iz svakog životnog ćorsokaka.
U ovim teškim vremenima, kada se mnogi od nas suočavaju s neizvesnošću i iskušenjima, arhimandrit Markel podseća na snagu vere i reči Božje. On nas opominje da, ma koliko se trudili da ugodimo Bogu, iskušenja će biti neizbežna. Ali u tome se krije ključ spasenja – vera u Hrista i spoznaja sopstvene grešnosti otvaraju oči duhovno slepima i pružaju izlaz iz svakog ćorsokaka. Kao što je arhimandrit mudro rekao: „Ko je od nas osiguran da se neće naći u ćorsokaku?“, postavio je retoričko pitanje arhimandrit Markel, ali je dao i mudar odgovor:
- Svi smo skloni da padnemo u gluvi ćošak iz koga izgleda nema izlaza. Verovatno bi svi poginuli da svake nedelje u hramu Božijem ne slušamo jevanđelje, to jest radosnu vest kako se spasiti. Paradoksalno, ali što se čovek revnosnije trudi da ugodi Bogu, on dobija teže situacije. 'Ja one koje ljubim karam i popravljam;' kaže Gospod. Samo onaj koji ništa ne radi, ne biva prekoren. Ovo važi i za pojedinačne hrišćane i za celu Crkvu.
U svakom trenutku (sa samo malim pauzama) izloženi smo iskušenjima. Danas smo slušali Jevanđelje o Spasiteljevom isceljenju dvojice slepih i besomučnog, nemog čoveka. Slepi su išli za Hristom i molili: 'Pomiluj nas, Isuse, Sine Davidov.' Hristos ih je upitao: 'Da li verujete da ja to mogu?' Oni su odgovorili: 'Da, Gospode.' Tada im je Hristos dotakao oči i rekao: 'Po veri vašoj neka vam bude.' I otvoriše im se oči. Slepi su progledali.
Hristos je hodio po gradovima i selima i isceljivao svaku bolest i svaku nemoć u narodu. (Vidi Mt. 9:27–35). Neki od tumača Jevanđelja vide u molbi, kojom su se slepi obratili Hristu, početak Isusove molitve: 'Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj mene grešnog.' Veliku snagu ove molitve istakla je većina svetih otaca Crkve.
Molitva se sastoji iz dva dela. U prvom, dogmatskom delu, ispovedamo božanstvo Gospoda našeg Isusa Hrista, a u drugom – moralno-praktičnom delu – ispovedamo grešnost i molimo Hrista da nas pomiluje. Tako, ova molitva u našem duhovnom životu pomaže da se održi ravnoteža. Ona ne da da padnemo do kraja: gordost dolazi od verovanja u Boga koji je Bog iznad svih bogova, a očaj dolazi od osećanja sopstvene grešnosti i bezvrednosti. Kada slepi sličnom molitvom priđu Spasitelju, On im, po njihovoj veri, daje vid.
Često smo slepi ne znajući kuda da krenemo iz ćorsokaka. Ali, kada se setimo da je Svemogući Bog iznad nas, bez čije volje nam neće pasti ni dlaka sa glave, a istovremeno kritički ocenjujemo sebe, shvativši da zapravo stradamo zbog svojih grehova, Gospod nas dodirne milošću svojom, i počinjemo jasno da vidimo kuda treba da idemo.
Još jedna priča o Gospodnjem isceljenju nemog besomučnog čoveka (Vidi Mt. 9:32) inspiriše na razmišljanje, da u mnogim slučajevima naše ćutanje (strah od razgovora sa drugom osobom, da raščistimo nejasnu situaciju) može imati veoma destruktivne posledice, koje mogu dovesti do uništenja porodice, revolucije i ratova. I kada se silom Božijom oslobodimo besa, naša dobra reč, koja se lepo i prikladno izgovori, isceljuje, miri, smiruje, stvara... Takva treba da bude naša crkvena propoved. Ako je skolastična, odsečena od života, onda je nema, a samim tim ne gradi, nego uništava.
Dakle, draga moja braćo i sestre, nikad u životu nema beznadežne situacije. Ako smo sa Hristom, postoji izlaz iz svakog gluvog kutka, pod uslovom da ne izgubimo veru u Spasitelja i ujedno shvatimo svoju grešnost. I zapamtimo da tišina nije uvek zlatna. U mnogim slučajevima, nema potrebe da se plašite da samo upotrebite ovo dragoceno blago životvorne reči da bi se razjasnila nedoumica. Amin! - zaključio je arhimandrir Markel.
Kada se nađemo u najmračnijim trenucima svog života, setimo se da svetlost vere ne samo da osvetljava put iz ćorsokaka, već nas i vodi ka dubljem razumevanju sopstvene duše, učeći nas da bez Hrista nema prave slobode, niti izlaza iz iskušenja koja nas oblikuju i uzdižu.
Bitno je da ne izgubimo veru, oslonimo se na moć molitve i u njoj pronađemo skrovište od privremenih oluja.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 18. avgusta sećaju se života i stradanja ovog sveca. Služeći pod carem Konstantinom, svedočio je čudesima vere, da bi na kraju podneo mučeničku smrt zbog hrabrog ispovedanja Hrista pred carem Julijanom Odstupnikom.
U svetlu iskušenja i moralnih izazova, učenja svetih otaca pružaju nam dragocene smernice i utehu. Među njima, pouke Svetog Teofana Zatvornika, zapisane za treći petak posle Pedesetnice, odjekuju posebnom snagom, podsećajući nas na temelje istine hrišćanske vere.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
Neverovatnu priču je na papir zabeležio arhimandrit Nićifor Dučić.
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Neverovatnu priču je na papir zabeležio arhimandrit Nićifor Dučić.
Prema zvaničnom izveštaju nadležnih kroz manastir je prošlo više 25.000 ljudi.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Usame Zukorlić posetio je džamiju Al Aksa u Jerusalimu krajem maja.
Bez kvasca, bez čekanja, a s punim ukusom domaće kuhinje – savršen doručak za užurbana jutra i sve one koji žele da sačuvaju toplinu porodične trpeze.