BACALI SU JE U PEĆ, ROV I NA KRAJU PRED DIVLJE ZVERI: Sutra slavimo Svetu velikomučenicu Jefimiju
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
U svetlu iskušenja i moralnih izazova, učenja svetih otaca pružaju nam dragocene smernice i utehu. Među njima, pouke Svetog Teofana Zatvornika, zapisane za treći petak posle Pedesetnice, odjekuju posebnom snagom, podsećajući nas na temelje istine hrišćanske vere.
Sveti Teofan Zatvornik nas najpre podseća na reči iz Jevanđelja po Mateju:
Svaki koji prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima" (Mt.10,32), a potom postavlja pitanje, posle koga kroz pouku odgovara:
“Zar je teško ispovedati Gospoda? Nema u tome nikakve teškoće. Kakva je teškoća reći, kada ustreba, da je Gospod naš Isus Hristos jedinorodni Sin Božiji i Bog, da je radi nas došao na zemlju, ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve, i postao čovek, da je bio raspet, postradao i pogreben, da je vaskrsao u treći dan, vazneo se na nebesa i da sedi s desne strane Boga Oca, da će opet doći da sudi živima i mrtvima, da je poslao Duha Svetoga na svete apostole i njegovom silom ustrojio na zemlji svetu Crkvu, koja, učeći istini i osvećujući tajnama, nezabludnim putem vodi sva verna čeda svoja u Carstvo nebesko?
Sve to mi ponavljamo svaki put kada slušamo ili čitamo Simvol vere. Tako i ti uzmi ove istine, zapečati ih u svome srcu i budi gotov da, ne bojeći se nikakvog lica ljudskog, objaviš da je neophodno upravo tako, a ne nekako drukčije, verovati za spasenje.
Budi ujedno gotov da pretrpiš za ispovedanje sve šta bude potrebno u određenom slučaju. Zatvaraj usta lažnih učitelja i hulitelja Hrišćanstva rečju istine – i dobićeš što je Gospod obećao. Ti ćeš ispovediti Njega kao Boga i Spasitelja pred ljudima, a On će pred Bogom Ocem ispovediti da si ti Njegov verni sledbenik i ispovednik.”
Reči Svetog Teofana Zatvornika nas podstiču da živimo svoju veru hrabro i dosledno, da budemo svetionici istine u svetu koji često zaboravlja na duhovne vrednosti. U toj hrabrosti i doslednosti nalazimo put ka Carstvu nebeskom, vodeći sve verne ka svetlosti večnog života.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
Na Duhovski utorak Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća da je i Gospod, posle krštenja, odveden u pustinju da bude iskušan, pa nas upozorava da nakon svetlosti blagodati uvek slede i izazovi.
U utorak prve nedelje po Duhovima ruski svetitelj u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva duhovni zakon koji važi za svakog hrišćanina – zašto posle svetlosti dolaze tame i kako da ih duhovno prepoznamo.
Za sredu pete sedmice po Vaskrsu ruski svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini piše o odgovornosti sveštenstva, duhovnoj gladi naroda i tišini koja ne sme postati pravilo
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.