MOLITVE OVIH LJUDI BOG NAJPRE USLIŠI: Starac Pajsije otkriva kako i stradanje može da isceljuje
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
Mnoge sudbine ostaju večita opomena da se ništa ne može sakriti niti izbeći pred licem Božje pravde.
U istoriji čovečanstva, mnogi su pokušali da moć, slavu i telesnu zavodljivost postave iznad istine, pravde i moralnog zakona. Na prvi pogled, činilo se da su uspeli - da su istina i pravednost poražene pred silom, politikom ili telesnim strastima. Međutim, tok vremena i nevidljiva ruka Božije pravde neumorno ispravljaju ono što ljudska volja pokušava da izvrne.
Upravo zbog toga, mnoge sudbine ostaju večita opomena da se ništa ne može sakriti, niti izbeći pred licem večne istine.
Jedna od najsnažnijih takvih opomena jeste sudbina Salome - mlade žene čije ime i danas izaziva jezu. Ona je kroz jedan ples, pod uticajem svoje majke Irodijade, tražila glavu pravednika - Svetog Jovana Krstitelja. Iako se u tom trenutku činilo da je zlo pobedilo, istina je bila strpljiva.
Godinama kasnije, na Pirinejskim planinama, gde su Rimljani proterali čitavu Irodovu porodicu, Saloma je tragično stradala. Zimi je pokušala da prošeta po zaleđenom jezeru, ali je led pod njom pukao. Dok je tonula u ledenu vodu, oštra ivica leda odsekla joj je glavu - ista ona pravda, isti onaj „nož“ koji je simbolično i bukvalno vratila sebi. Njena glava ostala je da pluta po površini jezera, dok je telo nestalo u dubinama. Narod je to prepoznao kao znak nebeske kazne i vekovima ponavljao: "Nož si dala - nož si dobila.“
Ali, priča o Salomi ne može se razumeti bez priče o čoveku čiju je smrt prouzrokovala – o Svetom Jovanu Krstitelju.
Jovan nije stradao zato što je bio grešnik, već zato što je govorio istinu. Nije nosio oružje, već reč Božiju. Hrabro je ustao protiv nemorala cara Iroda Antipe, koji je živeo sa ženom svog još uvek živog brata, Irodijadom. Zbog te osude, Irod ga je zatvorio, ali nije imao snage da ga pogubi. Ipak, Irodijada je čekala priliku da ga se zauvek reši.
Na dan Irodovog rođendana, u dvoru se slavilo, pilo i pevalo. Irodijada je iskoristila trenutak i poslala je svoju kćerku Salomu da pleše pred očuhom.
Posle "Sedam velova", čuvenog plesa koji je Saloma izvela pred Irodom, pijani vladar obećao je da će joj ispuniti svaku želju. Na nagovor osvetoljubive majke Irodijade, ona je zatražila poseban poklon – glavu Svetog Jovana Krstitelja na tacni. I dobila ju je.
Te noći pravednik je pogubljen, a njegova glava doneta Salomi - ne kao trofej, već kao rana na savesti čitavog sveta.

Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, mitropolit David sližio je liturgiju u Puli i poručio da je vera hrabar odgovor na izazove savremenog sveta.
U pravoslavnoj ikonografiji može se susresti neobičan prikaz Jovana Krstitelja s krilima i… sopstvenom odsečenom glavom u rukama. Šta znači ova neobična predstava i koju poruku nosi za vernike?
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja pročitajte molitvu Preteči Hristovom koja smiruje dušu i donosi blagodet.
Praznik seća na mučeničko stradanje Svetog Jovana Krstitelja, čija je glava posečena po naredbi cara Iroda, jer ga je javno razobličavao zbog nemoralnog života.
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
Od ličkog sela do vladičanskog trona, život jednog arhijereja otkriva kako se vera, odgovornost i lično odricanje utkivaju u crkveno pamćenje.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.