KAKO PATRIJARH PORFIRIJE VIDI LEKARE KOJI LEČE I DUŠU I TELO: Obeležen jubilej Hilandarskog lekarskog društva
Deset godina rada udruženja koje spaja medicinu i duhovnost pokazalo je da je lečenje dar koji nosi svešteničku dimenziju.
Mnoge sudbine ostaju večita opomena da se ništa ne može sakriti niti izbeći pred licem Božje pravde.
U istoriji čovečanstva, mnogi su pokušali da moć, slavu i telesnu zavodljivost postave iznad istine, pravde i moralnog zakona. Na prvi pogled, činilo se da su uspeli - da su istina i pravednost poražene pred silom, politikom ili telesnim strastima. Međutim, tok vremena i nevidljiva ruka Božije pravde neumorno ispravljaju ono što ljudska volja pokušava da izvrne.
Upravo zbog toga, mnoge sudbine ostaju večita opomena da se ništa ne može sakriti, niti izbeći pred licem večne istine.
Jedna od najsnažnijih takvih opomena jeste sudbina Salome - mlade žene čije ime i danas izaziva jezu. Ona je kroz jedan ples, pod uticajem svoje majke Irodijade, tražila glavu pravednika - Svetog Jovana Krstitelja. Iako se u tom trenutku činilo da je zlo pobedilo, istina je bila strpljiva.
Godinama kasnije, na Pirinejskim planinama, gde su Rimljani proterali čitavu Irodovu porodicu, Saloma je tragično stradala. Zimi je pokušala da prošeta po zaleđenom jezeru, ali je led pod njom pukao. Dok je tonula u ledenu vodu, oštra ivica leda odsekla joj je glavu - ista ona pravda, isti onaj „nož“ koji je simbolično i bukvalno vratila sebi. Njena glava ostala je da pluta po površini jezera, dok je telo nestalo u dubinama. Narod je to prepoznao kao znak nebeske kazne i vekovima ponavljao: "Nož si dala - nož si dobila.“
Ali, priča o Salomi ne može se razumeti bez priče o čoveku čiju je smrt prouzrokovala – o Svetom Jovanu Krstitelju.
Jovan nije stradao zato što je bio grešnik, već zato što je govorio istinu. Nije nosio oružje, već reč Božiju. Hrabro je ustao protiv nemorala cara Iroda Antipe, koji je živeo sa ženom svog još uvek živog brata, Irodijadom. Zbog te osude, Irod ga je zatvorio, ali nije imao snage da ga pogubi. Ipak, Irodijada je čekala priliku da ga se zauvek reši.
Na dan Irodovog rođendana, u dvoru se slavilo, pilo i pevalo. Irodijada je iskoristila trenutak i poslala je svoju kćerku Salomu da pleše pred očuhom.
Posle "Sedam velova", čuvenog plesa koji je Saloma izvela pred Irodom, pijani vladar obećao je da će joj ispuniti svaku želju. Na nagovor osvetoljubive majke Irodijade, ona je zatražila poseban poklon – glavu Svetog Jovana Krstitelja na tacni. I dobila ju je.
Te noći pravednik je pogubljen, a njegova glava doneta Salomi - ne kao trofej, već kao rana na savesti čitavog sveta.

Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, mitropolit David sližio je liturgiju u Puli i poručio da je vera hrabar odgovor na izazove savremenog sveta.
U pravoslavnoj ikonografiji može se susresti neobičan prikaz Jovana Krstitelja s krilima i… sopstvenom odsečenom glavom u rukama. Šta znači ova neobična predstava i koju poruku nosi za vernike?
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja pročitajte molitvu Preteči Hristovom koja smiruje dušu i donosi blagodet.
Praznik seća na mučeničko stradanje Svetog Jovana Krstitelja, čija je glava posečena po naredbi cara Iroda, jer ga je javno razobličavao zbog nemoralnog života.
Deset godina rada udruženja koje spaja medicinu i duhovnost pokazalo je da je lečenje dar koji nosi svešteničku dimenziju.
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Pravoslavlje tugu ne smatra strašnom, ali pravi razliku između prolazne žalosti i beznadežnog očajanja koje prelazi u uninije, a to jeste greh.
Kada vera postane deo svakog postupka i odluke, ona prirodno privlači pažnju, ne zato što se ističe, već zato što se razlikuje.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Od Bunjevaca do Slovaka, običaji Badnjaka u Srbiji oslikavaju duhovnu pripremu, porodično zajedništvo i molitvu, a ponoćna misa ostaje trenutak koji okuplja vernike u svetlosti sveća i tišini iščekivanja.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
Jednostavno pripremljeno, a bogato aromama, ovaj praznični specijalitet spaja vekovne običaje, miris pečenog luka i maslinovo ulje na trpezama gde se slavi dolazak Božića.