Mnoge sudbine ostaju večita opomena da se ništa ne može sakriti niti izbeći pred licem Božje pravde.
U istoriji čovečanstva, mnogi su pokušali da moć, slavu i telesnu zavodljivost postave iznad istine, pravde i moralnog zakona. Na prvi pogled, činilo se da su uspeli - da su istina i pravednost poražene pred silom, politikom ili telesnim strastima. Međutim, tok vremena i nevidljiva ruka Božije pravde neumorno ispravljaju ono što ljudska volja pokušava da izvrne.
Upravo zbog toga, mnoge sudbine ostaju večita opomena da se ništa ne može sakriti, niti izbeći pred licem večne istine.
Jedna od najsnažnijih takvih opomena jeste sudbina Salome - mlade žene čije ime i danas izaziva jezu. Ona je kroz jedan ples, pod uticajem svoje majke Irodijade, tražila glavu pravednika - Svetog Jovana Krstitelja. Iako se u tom trenutku činilo da je zlo pobedilo, istina je bila strpljiva.
Godinama kasnije, na Pirinejskim planinama, gde su Rimljani proterali čitavu Irodovu porodicu, Saloma je tragično stradala. Zimi je pokušala da prošeta po zaleđenom jezeru, ali je led pod njom pukao. Dok je tonula u ledenu vodu, oštra ivica leda odsekla joj je glavu - ista ona pravda, isti onaj „nož“ koji je simbolično i bukvalno vratila sebi. Njena glava ostala je da pluta po površini jezera, dok je telo nestalo u dubinama. Narod je to prepoznao kao znak nebeske kazne i vekovima ponavljao: "Nož si dala - nož si dobila.“
Wikipedia/Ticijan Večeli - Web Gallery of Art:
Saloma i glava Svetog Jovana Krstitelja
Ali, priča o Salomi ne može se razumeti bez priče o čoveku čiju je smrt prouzrokovala – o Svetom Jovanu Krstitelju.
Jovan nije stradao zato što je bio grešnik, već zato što je govorio istinu. Nije nosio oružje, već reč Božiju. Hrabro je ustao protiv nemorala cara Iroda Antipe, koji je živeo sa ženom svog još uvek živog brata, Irodijadom. Zbog te osude, Irod ga je zatvorio, ali nije imao snage da ga pogubi. Ipak, Irodijada je čekala priliku da ga se zauvek reši.
Na dan Irodovog rođendana, u dvoru se slavilo, pilo i pevalo. Irodijada je iskoristila trenutak i poslala je svoju kćerku Salomu da pleše pred očuhom.
Posle "Sedam velova", čuvenog plesa koji je Saloma izvela pred Irodom, pijani vladar obećao je da će joj ispuniti svaku želju. Na nagovor osvetoljubive majke Irodijade, ona je zatražila poseban poklon – glavu Svetog Jovana Krstitelja na tacni. I dobila ju je.
Te noći pravednik je pogubljen, a njegova glava doneta Salomi - ne kao trofej, već kao rana na savesti čitavog sveta.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, mitropolit David sližio je liturgiju u Puli i poručio da je vera hrabar odgovor na izazove savremenog sveta.
U pravoslavnoj ikonografiji može se susresti neobičan prikaz Jovana Krstitelja s krilima i… sopstvenom odsečenom glavom u rukama. Šta znači ova neobična predstava i koju poruku nosi za vernike?
Praznik seća na mučeničko stradanje Svetog Jovana Krstitelja, čija je glava posečena po naredbi cara Iroda, jer ga je javno razobličavao zbog nemoralnog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.