ZAŠTO BRINEMO ZA SVOJE ZDRAVLJE I GDE TO VODI? Otac Aleksandar o čestom problemu savremenih ljudi i kako ovaj teret skinuti s leđa!
Iako ;ovek zabrinutost često doživljava kao znak odgovornosti, ona može prerasti u stalnu unutrašnju napetost.
Pravoslavna vera nas uči da zapovesti nisu niz pravila zarad moralizma, već izraz ljubavi prema Bogu, bližnjem i samom sebi.
U pravoslavlju, Bog je Sveto trojstvo – Otac, Sin i Sveti duh – jedno biće u tri lica, savršena ljubav, istina i život. On nije daleki, apstraktni tvorac, već živi Bog koji aktivno učestvuje u životu svakog čoveka. Bog je stvoritelj sveta, ali i njegov održavalac, spasitelj i sudija.
On nije samo nadljudska sila – on je ličnost koja nas poznaje, voli i poziva u zajednicu sa sobom.
Za pravoslavnog hrišćanina, Bog je cilj života – smisao, oslonac, mera dobra i ljubavi. Pravoslavlje ne gleda na Boga kao na nekoga koga treba "umilostiviti“ pukim obredima, već kao na oca kome se pristupa sa poverenjem i predanošću.
Slediti Boga znači živeti po njegovoj volji, što se prvenstveno ogleda u tome da se slede njegove zapovesti.
Deset Božjih zapovesti i učenje Hrista u Jevanđelju nisu teret, već putokazi ka istinskoj slobodi, miru i radosti. Isus Hristos kaže: "Ako me ljubite, zapovesti moje držite.“ (Jovan 14:15)
Pravoslavna vera nas uči da zapovesti nisu niz pravila zarad moralizma, već izraz ljubavi prema Bogu, bližnjem i samom sebi. Kroz njih se oblikuje čovečje srce, očišćava duša i čovek postaje ono što je od početka bio pozvan da bude – ikona Božja.
U tom duhu, duboko nadahnut i prožet iskustvom vere, Sveti Jovan Krestjankin nas podseća:
"U životu će sve biti jednostavno i lako, ako odlučiš da sve činiš za Boga, radi Boga i u slavu Božju. Sve u životu i u duši će odmah doći na svoje mesto.“
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Iako ;ovek zabrinutost često doživljava kao znak odgovornosti, ona može prerasti u stalnu unutrašnju napetost.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
U nazaretskoj sinagogi Hristos je objavio da se pred okupljenima ispunilo ono što je vekovima ranije prorekao Isaija, a vladika Nikolaj objašnjava značaj tih reči za Hristovu misiju i Božju milost.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje pojasa Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Kornilije, satnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Jovana Zlatoustog, dok Jevreji danas slave drugi dan Roš Hašane, a muslimani nemaju veliki praznik.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Nakon uspenja Presvete Bogorodice, njen pojas pripao je Svetom apostolu Tomi.