ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Čajkanović naglašava da pečenica nikada nije bila "obično jelo".
Sutra je Tucindan, drugi dan pred Božić, datum koji u narodnoj tradiciji označava početak završnih priprema za najradosniji hrišćanski praznik. Upravo za Tucindan se, po običaju, priprema pečenica - meso koje će se naći na božićnoj trpezi kao prvo mrsno jelo posle dugog, šestonedeljnog Božićnog posta.
U našem narodu ovaj dan je vezan za klanje, odnosno nekadašnje "tucanje" Božićnjara, životinje namenjene božićnoj trpezi. Sam naziv Tucindan potiče iz starijih vremena, kada se pečenica nije klala na uobičajen način, već se "tucala“ krupicom soli ili tupim delom alata. Otuda i ime dana koje se zadržalo do danas.
Najčešće se za pečenicu bira prase ili jagnje, iako u nekim krajevima domaćini pripremaju i ćurku, gusku ili kokoš.
Narodno predanje ovaj običaj često povezuje sa rođenjem Isusa Hrista u Vitlejemu. Jevanđelje po Luki govori o pastirima koji su u pećini našli Bogomladenca i poklonili mu se, a Sveto predanje dodaje da su na dar doneli jagnje. Iz toga se u kasnijem tumačenju razvila simbolika pečenice kao božićnog jela, koje se priprema na Tucindan, peče na Badnji dan, a jede na Božić.
Iako iz ovoga proizilazi da bi za Božić na trpezi trebalo da se nađe jagnje, u praksi je u srpskoj tradiciji pečenica najčešće prase, što se objašnjava i jednostavnom činjenicom da u vreme Božića u našim krajevima uglavnom nema jaganjaca.
- Božićnjar je kod nas prase, a ne jagnje, prosto zato što kod nas u vreme Božića nema jaganjaca - navodi se u knjizi "Veronauka u kući".
Međutim, etnološka i religijska istraživanja ukazuju da ovaj običaj ima i mnogo starije korene, koji sežu u predhrišćansko doba. Poznati naučnik Veselin Čajkanović pisao je da je pečenica imala ulogu žrtve u starim verovanjima, povezanih sa totemizmom i zaštitom porodice od zlih sila. U tom kontekstu, svinja je imala posebno mesto kao životinja kojoj se pripisivala snažna.
Čajkanović naglašava da pečenica nikada nije bila "obično jelo". Ona se unapred bira, ima posebno ime – božićnjar - i zauzima centralno mesto na božićnoj trpezi. Poslovica "Božić je Božić, a pecivo mu je brat“ upravo potvrđuje da je reč o običaju sa dubokim religijskim značenjem, koji prevazilazi puku gastronomiju.
Crkva je ovaj narodni običaj prihvatila i blagoslovila, dajući mu novo značenje u hrišćanskom okviru, uz obrazloženje da posle dugog posta jaka i mrsna hrana "dobro dođe“, naročito u zimskom periodu.
Danas se, uoči Tucindana, ljudi i dalje pitaju šta je "pravo" božićno pečenje - jagnjeće ili praseće, ili možda nešto treće. Odgovor, čini se, zavisi manje od pravila, a više od porodične tradicije, kraja u kome se živi i razumevanja običaja koji se vekovima prenose s kolena na koleno. Ono što ostaje zajedničko jeste simbolika Tucindana kao dana pripreme, zajedništva i iščekivanja Božića.
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice. Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi. Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice. Budi deo Religija.rs zajednice.
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
NIJEDAN SVEŠTENIK NEĆE IZVRŠITI OPELO NAD OVIM LJUDIMA: Teolog kaže da vam tu ne može ni Bog pomoći i predlaže da odmah ovo uradite!
SRPSKA SLAVA U SRCU FRANCUSKE: Freske zasijale na Malu Gospojinu, vernici iz raznih crkava zajedno u molitvi
SUTRA SU MIHOLJSKE ZADUŠNICE, DAN KADA SE SEĆAMO SVOJIH UPOKOJENIH! Evo kako se one obeležavaju prema crkvenim pravilima i šta moramo imati napisano na papiru u dva primerka
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Naziv Tucindan potiče iz starog običaja da se pečenica nekada nije klala na uobičajen način, već se "tukla" – krupicom soli ili ušicama od sekire, nakon čega se pripremala za pečenje.
Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.