ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Čajkanović naglašava da pečenica nikada nije bila "obično jelo".
Sutra je Tucindan, drugi dan pred Božić, datum koji u narodnoj tradiciji označava početak završnih priprema za najradosniji hrišćanski praznik. Upravo za Tucindan se, po običaju, priprema pečenica - meso koje će se naći na božićnoj trpezi kao prvo mrsno jelo posle dugog, šestonedeljnog Božićnog posta.
U našem narodu ovaj dan je vezan za klanje, odnosno nekadašnje "tucanje" Božićnjara, životinje namenjene božićnoj trpezi. Sam naziv Tucindan potiče iz starijih vremena, kada se pečenica nije klala na uobičajen način, već se "tucala“ krupicom soli ili tupim delom alata. Otuda i ime dana koje se zadržalo do danas.
Najčešće se za pečenicu bira prase ili jagnje, iako u nekim krajevima domaćini pripremaju i ćurku, gusku ili kokoš.
Narodno predanje ovaj običaj često povezuje sa rođenjem Isusa Hrista u Vitlejemu. Jevanđelje po Luki govori o pastirima koji su u pećini našli Bogomladenca i poklonili mu se, a Sveto predanje dodaje da su na dar doneli jagnje. Iz toga se u kasnijem tumačenju razvila simbolika pečenice kao božićnog jela, koje se priprema na Tucindan, peče na Badnji dan, a jede na Božić.
Iako iz ovoga proizilazi da bi za Božić na trpezi trebalo da se nađe jagnje, u praksi je u srpskoj tradiciji pečenica najčešće prase, što se objašnjava i jednostavnom činjenicom da u vreme Božića u našim krajevima uglavnom nema jaganjaca.
- Božićnjar je kod nas prase, a ne jagnje, prosto zato što kod nas u vreme Božića nema jaganjaca - navodi se u knjizi "Veronauka u kući".
Međutim, etnološka i religijska istraživanja ukazuju da ovaj običaj ima i mnogo starije korene, koji sežu u predhrišćansko doba. Poznati naučnik Veselin Čajkanović pisao je da je pečenica imala ulogu žrtve u starim verovanjima, povezanih sa totemizmom i zaštitom porodice od zlih sila. U tom kontekstu, svinja je imala posebno mesto kao životinja kojoj se pripisivala snažna.
Čajkanović naglašava da pečenica nikada nije bila "obično jelo". Ona se unapred bira, ima posebno ime – božićnjar - i zauzima centralno mesto na božićnoj trpezi. Poslovica "Božić je Božić, a pecivo mu je brat“ upravo potvrđuje da je reč o običaju sa dubokim religijskim značenjem, koji prevazilazi puku gastronomiju.
Crkva je ovaj narodni običaj prihvatila i blagoslovila, dajući mu novo značenje u hrišćanskom okviru, uz obrazloženje da posle dugog posta jaka i mrsna hrana "dobro dođe“, naročito u zimskom periodu.
Danas se, uoči Tucindana, ljudi i dalje pitaju šta je "pravo" božićno pečenje - jagnjeće ili praseće, ili možda nešto treće. Odgovor, čini se, zavisi manje od pravila, a više od porodične tradicije, kraja u kome se živi i razumevanja običaja koji se vekovima prenose s kolena na koleno. Ono što ostaje zajedničko jeste simbolika Tucindana kao dana pripreme, zajedništva i iščekivanja Božića.
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice. Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi. Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
NIJEDAN SVEŠTENIK NEĆE IZVRŠITI OPELO NAD OVIM LJUDIMA: Teolog kaže da vam tu ne može ni Bog pomoći i predlaže da odmah ovo uradite!
SRPSKA SLAVA U SRCU FRANCUSKE: Freske zasijale na Malu Gospojinu, vernici iz raznih crkava zajedno u molitvi
SUTRA SU MIHOLJSKE ZADUŠNICE, DAN KADA SE SEĆAMO SVOJIH UPOKOJENIH! Evo kako se one obeležavaju prema crkvenim pravilima i šta moramo imati napisano na papiru u dva primerka
Naziv Tucindan potiče iz starog običaja da se pečenica nekada nije klala na uobičajen način, već se "tukla" – krupicom soli ili ušicama od sekire, nakon čega se pripremala za pečenje.
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
Kroz priču o proroku Danilu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto vera slabi onda kada mislimo da smo sigurni i kako se stiče unutrašnja snaga koja ne popušta ni pred moći ni pred strahom.
Svetogorski starac nas uči kako preuzeti odgovornost za sopstvenu sreću: lekcija koja pokazuje da vera deluje samo kada čovek zakorači sam.
Jurnjava švajcarskim putevima okončana je kod stepenica crkve Nojdorf, gde je dvadesetosmogodišnji vozač izgubio kontrolu nad vozilom i izazvao saobraćajnu nezgodu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Jurnjava švajcarskim putevima okončana je kod stepenica crkve Nojdorf, gde je dvadesetosmogodišnji vozač izgubio kontrolu nad vozilom i izazvao saobraćajnu nezgodu.
Naziv Tucindan potiče iz starog običaja da se pečenica nekada nije klala na uobičajen način, već se "tukla" – krupicom soli ili ušicama od sekire, nakon čega se pripremala za pečenje.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.