Tišina za trpezom ume da otkrije više nego bilo koja reč – naročito kada se za istim stolom nađu blagoslov i izdaja. Kroz kratku, ali prodornu jevanđeosku sliku, vladika Nikolaj Velimirović u svojoj besedi za petak 4. sedmice Velikog posta razotkriva ne samo Judin čin, već i jednu opasnu blizinu: mogućnost da čovek prima darove, a da mu srce stoji na suprotnoj strani. Njegova beseda ne ostaje u prošlosti, već nemirno prelazi u sadašnjost, postavljajući pitanje koje se ne može zaobići – gde su danas naše ruke dok sedimo za Hristovom trpezom?
Beseda o ruci izdajnikovoj
Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. (Lk. 22, 21)
Najteže je jednom vojvodi vojevati kada ima neprijatelja i unutra, u logoru; ne samo spolja, nego i među svojima. Juda je bio računat među svoje, međutim on je bio unutrašnji neprijatelj. Naokolo su se zbijali i zgušnjavali redovi Hristovih neprijatelja, a unutra on je spremao izdaju. Ruka njegova bila je na trpezi, koju je Hristos blagoslovio, a misli su njegove bile tamo gde su najcrnja zloba, mržnja i pakost ključale protiv krotkog Gospoda.
No zar i danas nije ruka mnogih izdajnika Hrista na trpezi zajedno sa Njim? Jer koja trpeza nije Hristova? Na kojoj trpezi nisu Njegovi darovi? On je domaćin, i On kormi i poji Svoje goste. Ništa gosti nemaju svoga, ništa! Svako dobro i svako obilje koje im se daje, daje im se rukom Hristovom.
Nije li, dakle, Hristos prisutan svakoj trpezi, kao domaćin i kao sluga? I nisu li ruke svih onih koji i danas izdaju Hrista na trpezi zajedno sa Njim? Jedu Njegov hleb, a govore protiv Njega. Greju se Njegovim suncem, a klevetaju ime Njegovo. Dišu Njegov vazduh, a ustaju protiv crkve Njegove. Žive od milosti Njegove, a Njega izgone iz svojih domova, iz svojih škola, iz svojih sudova, iz svojih knjiga, iz svojih srca. Gaze Njegove zapovesti voljno i zlobno; rugaju se Njegovom zakonu. Zar to nisu izdajnici Hristovi i sledbenici Judini?
No, ne boj ih se! Bog nije naredio da ih se bojimo, nego da čekamo i vidimo njihov kraj. I Gospod Hristos se nije ubojao Jude, niti se On boji svih izdajničkih hordi do kraja vremena. Jer On zna kraj njihov, i On već ima pobedu Svoju u rukama Svojim.
Ne boj se, dakle, ni ti. Drži se verno Hrista Gospoda, i kada ti se učini da Njegova stvar u svetu napreduje, i kada ti se opet učini da Njegova stvar pada i gine. Ne boj se. Jer ako se ubojiš, može se ruka tvoja naći stegnuta pod rukom Judinom na trpezi Hristovoj.
O Gospode Svepobedni, podrži nas silom i milošću Tvojom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za nedelju 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako dela Isusa otvaraju oči i menjaju način na koji vrednujemo sopstvene napore.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
Svaka reč besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu 4. sedmice Velikog posta pokazuje da bez prisustva Spasitelja, ni najveći trud ne donosi plod – a s Njim, i najdublja mora postaju izvor blagoslova.