Pitanje pripadnosti nije apstraktna teološka formula, već najdublja odrednica postojanja: kome čovek pripada dok hoda zemljom i kome ostaje poveren kada ga zemlja prihvati. U kratkoj apostolskoj rečenici koju vladika Nikolaj Velimirović razmatra u besedi za sredu Svetle sedmice, otvara se čitav duhovni horizont u kojem se život i smrt ne nalaze kao suprotnosti, nego kao dva stanja istog odnosa prema Hristu. Iz te perspektive, nijedan čovek nije izvan Božjeg dosega, niti ijedan trenutak ljudskog trajanja ostaje izvan Njegove brige. Upravo tu se lomi uobičajeno shvatanje granice između živih i upokojenih, jer ona prestaje da bude zid i postaje prelaz u istu, neprekinutu pripadnost.
Beseda o živome Bogu i o živoj deci Njegovoj
"Ako, dakle, živimo ako umremo Gospodnji smo. (Rim. 14, 8)"
Čiji smo kad živimo? Gospodnji. Čiji smo kad umiremo? Gospodnji. Čiji su pravednici? Gospodnji. Čiji su grešnici? Gospodnji. Gospod obuhvata sve, i žive i mrtve, i sadašnje, i prošle, i buduće. Niko nije tako sveobuhvatan kao Gospod Isus. Koji od takozvanih dobrotvora čovečanstva, od učitelja, vođa, prosvetitelja, ikada pokuša da učini neko dobro umrlima? Tu se može odlučno odgovoriti: nikada i niko! I sama pomisao bila bi smešna u očima vascelog sveta, učiniti neko dobro mrtvima! To je smešno svima onima koji misle da je smrt moćnija od Boga i da ono što ona proguta uništava zauvek. No brinuti za mrtve i činiti dobro mrtvima prestalo je biti smešnim od otkrovenja Gospoda Isusa, koji otkri da je Bog Bog živih i koji to i na delu pokaza sišavši u ad, da oslobodi i spase duše upokojenih pravednika, sve od Adama pa do Njegove smrti na krstu.
Sveobuhvatan je Gospod naš preslavni, i Svojom vidovitom mišlju, jer misli o svima i vidi sve od žene rođene, i nad grobovima i u grobovima; i Svojom ljubavlju, jer grli sve duše pravedničke, bez obzira koje ih mesto ili vreme skriva; i najzad Svojim trudom, jer se trudi za sve njih da ih oslobodi, spase, uvede u Carstvo i proslavi pred licem Oca Svog nebesnog, Duha Svetog Životvornog i bezbrojnih svetih anđela. Gospode, Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za Veliku subotu objašnjava kako dve biblijske figure oblikuju sudbinu čoveka kroz pad i uzdizanje.
Tumačeći trenutak kada je rimski kapetan pred raspećem izgovorio neočekivano priznanje, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otvara sliku događaja koji ni vekovima kasnije ne prestaje da izaziva nedoumice.